Zmije su oko nas

“Ja imam predrasude prema zmijama. Istina je, da me nije ni jedna ni jednom ćopila, ali pokupilo se u mladosti, da su sve zmije loše da ih se treba bojati, i tako ostalobaš kao kao sa pečurkama.” Ovako u čudu priča mještanin koji je već susreo ovih dana zmije krećući se lokalnim makadamskim putem u susret djetetu koje se vraćalo iz škole.

U proljetnom razdoblju zmije se okupljaju u veće skupine i vrlo su aktivne te ih ljudi češće i viđaju. Iako se radi o posve prirodnoj povećanoj aktivnosti, česte su dojave i pritužbe o čudnim najezdama zmija. Prilikom posjeta prirodi treba nositi duge hlače i više cipele kako bi se noge zaštitile od ugriza. Treba paziti kuda se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje se želi sjesti. U slučaju susreta sa zmijom, najbolje je pokušati ju zaobići ili zaplašiti udarcima nogom o tlo i pustiti da se makne. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, no zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši.

U slučaju otrovnog zmijskog ugriza zmiju ne treba pokušati ubiti ili uhvatiti, kako bi se odnijela liječniku, jer bi pri tome mogla ponovno nekoga ugristi. Liječnici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a tačno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov. Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva te ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Dobro bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet koji je zadobio ugriz pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja, a osobu treba što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove.