Stara bosanka kuća

Dok je stajala na starim iznemoglim nogama kao stogodišnja starica u borbi s vremenom, prkosila je svim novosagrađenim kućama koje su, poput djece, bile skupljene oko nje. Mnogim prolaznicima privukla bi pažnju svojim oronulim zidovima i poluzatvorenom drvenom verandom. Kroz male izrezbarene pendžere virili su zarovi igrajući se na vjetru, je je gotovo svako staklo bilo razbijeno ili bar napuko.

U toj kući godinama niko ne stanuje. Jedini stanovnici su pauci, umreženi i uhvaćeni u svojoj poznatoj lovačkoj nakani. Njihova paučina kao da je vezivala urušene zidove od daljeg propadanja. Kao njen dobrotvor i pouzdan zaštiotinik iako star i protruho, pokušavajući da je zaštiti od vjetra i kiše nad njom, izdizao se deformisani krov. Ni ulazna vrata, iako ko zna kada rezbarena rukom vještog majstora, nisu odoljela ispitu vremena i neminovne prolaznosti.

S vremena na vrijeme nužno bi se pokrenulo cvileći u naletu oštroga, ne baš ugodnog vjetra. Pored kuće nalazio se kameno ozidani duboki bunar pun svejže, čiste vode, koja je mnogim prolaznicima za utjehu pružala spas i osvježenje u dane ljetne zapare. Kuća na fotografiji nalazi se na Brezovoj kosi i još uvijek je u ovakvom stanju, nažalost neće izdržati dugo.