Vikići portal stranica naselja Vikići
Nije neobično da ljudi iz raznih pobuda a najčešće trbuhom za kruhom odu raditi u inostranstvo. Po povratku na mjesto gdje su rođeni uvijek je zanimljivo čuti njihovu priču i dojmove. Tako smo i mi nedavno razgovarali s gospodinom Kukuruzović iz Zadra, koji je nakon punih 55 godina, po prvi put od odlaska iz Vikića, sa ćerkom Marom i zetom Zlatkom, došao u posjet svom rodnom kraju. Iznimno simpatičan, vitalan i vedar stari gospodin sa nama je podijelio svoju priču!
Priča počinje davne 1958. godine kada je iz Čavnik sela kao osamnaestogodišnjak odselio u Gornji Vaganac (R Hrvatska) a nakon toga u Zagreb, odakle je otišao u Njemačku gdje je ostao sve do penzionisanja. Kaže da je vojsku služio u Varaždinu u staroj kasarni iz austro-ugarskog vakta. Sada kao penzioner živi u Zadru sam jer mu je gospođa umrla prije šest godina. Rodio se u Bunić selu u kući rodbine a sada kao penzioner konačno mu se ostvarila želja da posjeti rodno ognjište i mjesto gdje se rodio i proveo svoje najljepše mladelačke dane. Zatekli smo ga na mjestu gdje se nalazila strica Jure kuća. Sada su na tom mjestu porodične kuće Redžepa i Muje Kudića čiji se otac Fejzo doselio iz Kudića općina Cazin 1960. godine. Prezime Kukuruzović su u stvari kod nas izgovara kao Kuruzović i radi se istom prezimenu sa različitim izgovorom kao što je primjer sa imenicom kukuruza odnosno kuruza. Dugo je gospodinu Kukuruzoviću trebalo da stekne dojam gdje se nalazi jer naprosto ništa nije ostalo od onoga što mu se kao posljednja slika urezalo prije odlazka. Sada je na mjestu gdje je rođen i gdje je živio moderno naselje, pa smo jednostavno prisjećajući se tih starijih objekata u priči sa njim pokušavali da mu približimo nekad i sad. Prisjetio se stari gospodin Brkinog vrela, Ankine kuće, Abdića brda, tko je u to vrijeme pravio najbolja zaprežna kola, tko je dobro znao svirati na gitaru, velike lokve pored puta, debelog bora ispred kuće i malih prozora i klimavih drvenih vrata i sve tako kao da je tu sad a ne prije 55 godina. Iznenadio se susretljivosti mještana koji su izišli da se pozdrave i pomognu u prisjećanju pozivajući sve njih kao iznenadne goste da se osvježe i prizalogaje kao što običaji i nalažu. Zahvalio se svima i otišao da posjeti Gornji Vaganac gdje se rodila njegova ćerka Mara a zatim Drežnik pa onda nazad u Zadar.
