Ljubav za papire

Brak je danas postao proizvod kapitalizma. To je prvenstveno ekonomski sporazum, ugovor o nekakvom osiguranju. I upravo sustav unosi zabludu nastojeći izjednačiti ljubav i brak. Ljubav nema ništa zajedničkog s brakom. U sadašnjem malom svijetu ljubav je uglavnom nešto strano. Kako je ljudi ne razumiju i klone je se, ona se rijetko začne ili, ako se i dogodi, ubrzo uvene i umre.

Brak kao institucija je odavno izgubio svoju jačinu, a porodica kao osnovna ćelija društva je očito u „fazi raspada“. Parovi lako odustaju, a brakovi još lakše pucaju. Koliko smo izgubili strpljenje i vjeru u osobu koju smo izabrali kao onu s kojom želimo provesti ostatak života? Da li mladi srljaju ili znaju šta žele – žele vezu (brak) iz koristi? Koliko smo prestali da cijenimo bračnu instituciju i ljubav kao najveličanstveniji osjećaj?

Ljubav za papire

Sunce grije a tebe još nema
u sobi si, nestala ti krema,
srcu fiklo nešto da te pita
al za fajdu kad nemam kredita.
Suze puštam da poplavim džadu
a ti misliš samo na pomadu,
moja duša ko petarda puca
pominjem te salj da ti se štuca.
Ti si slađa od svakog bombona
pa te zovem s’ kućnog telefona,
ali šta ću, tako se napravi
ko zinjat majka ti se javi.
Šta goj taknem đavo ga izije
džaba želja kad sudbina nije,
po čaršiji sad se priče šire
tražiš dečka što ima papire.
Nek je ružan, to neće da škodi
samo da te u Nemačku vodi,
a ja tužan kod hodže ti bajem
kada kihneš, znaćeš da te hajem.