Na popisu starješina nekadašnje VRSK koji su novčano nagrađeni za rušenje helikoptera u kojem je stradalo svih sedam putnika nalazi se četrnaest imena. Prvi je pukovnik VRSK Dušan Lončar, kasnije unaprijeđen u čin general-majora, kojeg hrvatsko pravosuđe odranije sumnjiči da je 1991. godine naredio odvođenje zarobljenih hrvatskih civila iz mjesta Lovas kod Iloka u minsko polje, kada je stradalo više od 80 osoba (zbog tog je zločina protiv osmorice Lončaru podređenih vojnika podignuta optužnica na Specijalnom sudu u Beogradu). Potom slijedi pukovnik Miloš Đošan koji je kasnije, također, nagrađen činom general-majora. Đošen, inače rodom iz BiH, nakon vojnog sloma tzv. “Republike Srpske Krajine” vratio se u Srbiju, bio je komandant brigade protiv-vazdušne obrane i izvjesno vrijeme garnizona Vojske Jugoslavije u Đakovici na Kosovu. Penzionisan je krajem decembra 2001. godine i, navodno, danas živi u Beogradu. Pored dvojice tadašnjih pukovnika koji su, po svoj prilici, izdali naredbu za rušenje helikoptera, u toj su vojnoj akciji učestvovali i major Nebojša Rašuo, kapetan Duško Žarković, stariji vodnici Ranko Dakić i Dalibor Kalapać, te vojnici Branko Kleut, Tihomir Mandarić, Predrag Mileusnić, Miloš Mitić, Mladen Šolaja, Tomislav Kotar, Rajko Čošić i Goran Vranjeković. Predpostavlja se kako barem petorica od 14 nagrađenih zločinaca koji su ubili ministra Ljubijankića žive u BiH, na području tzv. Republike Srpske. Sam čin rušenja helikoptera izvršen je raketnim sistemom “KUB” u noći sa 27. na 28. maja 1995. godine u reonu Kremena u blizini tada okupiranog grada Slunj. Na snimku ispod pročitana je naredba o novčanom nagrađivanju starješina li vojnika iz tzv. VRSK za obaranje helikoptera R BiH.
U vezi ovog događaja puno toga je napisano i objavljeno iako još uvijek nije procesuiran niti ima naznaka da će uskoro i biti zbog čega postoji puno špekulacija o samim motivima koje sve više poprima konotacije političkog kao što je i prilog FTV BiH koji postavljamo također uz ovaj post.