Za tužna vremena tužni film

(Za neku komediju nemam živaca, samo bi me još više iznervirala).
😪😪ODGLEDALA ”ORKANSKE VISOVE”, po nti put i isto toliko puta se raspekmezila.
Srcedrapajući, ali moćni prikaz, ljubavi, patnje…
On, Heathcliff budi se noću iz sna uvjeren da je vidio duh svoje Cathy,. Otvara prozor u nadi da će se njezin duh vratiti, čeka, čeka….😪
Uvjeren da je vidio, ne njezin duh, već njezinu ljubav.
ONA NJEMU NA SAMRTI ”NEMOJ ME ZABORAVITI” On ”ne mogu zaboraviti svoj život”, preklinje ju da bude uvijek uz njega,ma u kom obliku. Ona ”čekat ću te dok ne dođeš”,ali i, ”hoćeš li me zaboraviti,”i kako se ovdje ne rasplakati😭 On jedva ponovo sriče da ”ne može zaboraviti svoj život.”
Ispunjava joj zadnju želju, nosi je do prozora, zadnji zagrljaj, zadnji zajednički pogled, ona klone.. . Ni tada ne da da ih rastave ”pustite je na miru, ona moja i mrtva”
.Svatko negdje u srcu, u duši, ima svog Heatchcliffa, svoju Cathy.. Može biti i sto puta ”neslobodan”, ”neslobodna”.i on i ona, ali negdje u duši samo je njezin Heatcllif, samo njegova Cathy.Makar samo u mašti.
P.S. molim sve one radikalne, ortodoksne realiste, koji ne znaju što je nešto zvano čežnja, a nije tramvaj, da sad’ ne drže lekcije, da ne komentiraju
Znam,.neki će se smijati. Može se smijati, ili tek smiješiti i u ovakva teška vremena, kada i nije do smijeha, ali iz drugih razloga, nasmiješiti se danas, jer ne znaš hoće li te još biti prije sutra.I bez simptoma.😪😪

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba