Pčelinjak bez pčela

Masovno uginuće pčela nije česta pojava ali se ipak dešava. Kada se desi takav slučaj kao u pčelinjaku Mehrudina Handanovića iz Vikića prvo što se zapitamo je : zašto i kako? Velika je šteta i teško je prihvatiti da su sve košnice pune uginulih pčela i da se mora krenuti od početka kao da pčele niste imali nikad. Deset košnica nije malo a pomoći nema, zaista tužna slika. Kada smo struku pitali za moguće uzroke, dobili smo ovakav odgovor:

“Tri su najčešća slučaja zimskog uginuća kod pčela: varroa, nozemoza i glad. Svaki je od uzroka danas sam po sebi poseban i neshvatljiv, no glad i smrt pčela zbog gladi je defititivno neoprostiva pčelareva pogreška. Uginuće pčela zimi nažalost česta je pojava u svakom pčelinjaku. Često su uzroci uginuća nepoznati, ali u većini slučajeva preventivnim djelovanjima pčelari tokom sezone i pred samu zimu prilikom uzimljavanja mogu slučajeve uginuća svesti na najmanju moguću mjeru. Svi podaci od preko 5-10% uginulih pčelinjih zajednica upućuju na greške pčelara prilikom uzimljavanja.”

Kada se slučaj već desio, “pametovati” možemo u nedogled, ali na taj način nemožemo pčele “oživiti”. Sumnjati također možemo na sve moguće uzroke one već navedene a i na neke druge kao što je zagađenost pesticidima i sl., ali zaista je veoma teško prihvatiti činjenicu da ste još jučer obilazili pčelinjak i da je sve bilo u kako treba a da već danas nema ništa i nemate šta obilaziti.