Oteti identitet, kako je Sefedin Halilović postao Goran Pavić

Sefedinu je za vrijeme rata, kada je imao 14 g. u Dječjem domu u Dubrovniku, kako je rekao novinarima, “otet” nacionalni identitet , pa je od Sefedina postao Goran. U tom domu su, po njegovom sjećanju, istu sudbinu doživjela još mnoga djeca koja nisu bili Hrvati, koja su “bila podložna mučenju od strane zaposlenika doma.”

Ovim grafitom da “traži djevojku” samo je, kaže, na svoj način htio privući pažnju, podsjetiti na svoju životnu muku, muku čovjeka kojemu su kao djetetu oteli nacionalni identitet, što ne može zaboraviti, što ga proganja i danas kao zrelog čovjeka. Novinarima se javio na napisani broj mobitela i ispričao svoju tužnu životnu priču “otimanja” identiteta, zbog kojeg je doživio brojne prijetnje i fizičke napade. Pa i dok je ispred “bana” razgovarao s policijom, “koja je bila vrlo korektna,” nekoliko prolaznika ga ljutito pogledalo i dobacivalo “Turčine.”

No, Sefedin/Goran, kaže da je “spreman żivot dati da bi se ispravila nepravda nanesena njemu i drugoj djeci, kojima se otimao identitet.”

Makar u dokumentima, koliko se može razabrati iz njegove izjave, i dalje Goran, u srcu je -Sefedin.

Svoj javni povratak otetom identitetu objavio gradu i svijetu na postolju bana Jelčića usred Zagreba.

Dječak Sefedin “pronašao” odraslog, zrelog Sefedina, kojemu je u ustima još gorak okus sudbine dječaka Sefedina.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba