PETAR STIPETIĆ-general koga Tuđman nije volio, ali mu je trebao!
Genaralu Petru Stipetiću 8. kolovoza.predaje se cijeli neprijatelljski 21. Banijski korpus! Da je to uspjelo nekom.drugom, možda bi se “Oluja” slavila na današnji dan?”
Time je de facto “Oluja” završila.
Nitko mu nije ni čestitao! “Nikoga to nije zanimalo” govorio je ponižavani i razočarani general.
“U cijelom ratu nitko drugi nije dobio takav prijavak o predaji cijelog neprijateljskog korpusa.” (gen. Tus)
TUĐMANA TO NIJE FASCINIRALO!
Nije htio primiti čak ni generalov prijavak o tom velikom uspjehu, koji je omogućio i konačnu pobjedu ”Oluje.”
Kada su genarala pitali kako to tumači, rekao je da ”ne zna što bi mislio”.osim što iz toga može zaključiti ”da su neke stvari u ”Oluji” bile namještene.”
TOME IDE U PRILOG I TO ŠTO TUĐMAN UOPĆE NIJE HTIO RAZGOVARATI.o predaji Banijskog korpusa.
Ponižavao je i diskvalificirao Stipetića i u pripremama ”Oluje,” u čije je planove od početka general bio uključen, a onda ga na odlučujući , završni sastanak Tuđman nije pozvao, pa je o početku vojne akcije obaviješten tek nekoliko sati ranije s naredbom da preuzme Sjeverni sektor, u kojemu je napravio ratno čudo. Ne samo što mu se predao cijeli jedan korpus, svojim je vojnicima zapovjedio da ne smije biti nikavih osveta nad civilima, i nije ih bilo u njegovom sektoru, dok je on bio tamo, zvijeri su došle kasnije.
GENERAL KOJEGA JE I NEPRIJATELJ CIJENIO. U Zagrebu ga vojni vrh nije volio jer je došao iz JNA, pa mu nisu vjerovali! A odakle je došao Tuđman?!
Na kraju su ga poslali u mirovinu, naglo, bez objašnjenja, samo mu ”tutnuvši” u ruke Rješenje o umirovljenju, s penzijom od 7800 kn
.KAO STOŽERNI GENERAL imao je upola manju mirovinu od običnog vojnika, kao primjer navodio je jednog od vođa šatoraša Đ. Glogoškog čije ratne zasluge i stradanja ne umanjuje, ali čija je mirovina oko 14000 kn, ne računajući još i razne dodatke.
Jednom prilikom je rekao da bi on i žena ”bili siromasi” da im ne pomaže kćer.
KADA JE UMRO, ni grob mu nisu uredili , izgledao je k’o zadnje počivalište nekog skitnice, dok mediji nisu digli prašinu.
Jednog od najzaslužnijih za konačnu pobjedu ”Oluje”, kasnije nisu zvali ni na proslave u Knin, sa suludim objašnjenjem da su mu svečane pozivnice slane , ali da su negdje putem izgubile. A ne bi ni išao jer su ga ”vrijeđali Thompsonovi koncerti i nacionalistički dernek” u koji se pretvarala proslava.
Imao je general još jedan ”neoprostiv grijeh” nije se mogao hvaliti da je sretan što mu žena nije ”ni Srpkinja, ni Židovka.”
BIla je ono treće-muslimanka, što je u jednom trenutku bilo gore od ono prvo dvoje zajedno..
Uzeli su mu sve što u mogli, ni stan mu nisu dali. Ali, kako je sam govorio, ”imam svoje pobjede na koje sam ponosan, koje mi nitko ne može oduzeti.” I ne može!
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba