Kuna bjelica nastanjuje cijelu Europu osim krajnjeg sjevera. Sklona je zadržavanju uz ljudska naselja gdje koristi zaklon i hranu koje joj to stanište pruža. U Bosni Hercegovini je posvuda prisutna ali je češća u kamenjarima i uz gospodarske zgrade. Zaštićena je lovostajem, a lovi se radi krzna i radi vjerovanja da je “štetočina”.
Ovaj kraći opis kune bjelice ništa nam ne govori više od onog što smo već vjerovatno znali. Oni koji često putuju, nerijetko su u prilici da na cestama vide i pregažene najčešće divlje životinje. Slučajevi se najčešće dešavaju noću, razlog je taj da divlje životinje u potrazi za hranom gotovo sve u principu koriste noć u skrivanju od drugih.
U centru naselja pronašli smo dvije kune bjelice, jednu pored druge, pregažene i ostavljene. Ovo je pokazatelj da divlje životinje mogu živjeti u simbiozi sa čovjekom, da stradaju upravo od čovjeka i da se prebrzo vozi kroz naselje. Ove dvije jedinke su se zatekle u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, najvjerovatnije u potrazi za plijenom, u zajedničkom lovu gdje su i skončale. Dali se moglo izbjeći njihovo stradanje, zasigurno “da”, da je onaj koji je to počinio vozio sporije, mogao je prikočiti na vrijeme ili ih zaobići. Stiče se dojam da je “vozač” kune pregazio namjerno, jer nije kočio a dio ceste gdje smo pronašli leševe životinja širok, ravan i dobro pregledan.