Kome smeta ezan smeta mu i Bosna

To su Iblisi novog doba koji bi zabranili i ezan i Bosnu i Bošnjake i islam.

Sotone koji su bosanski raj pretvorili u pakao, jer im je kao Sotoni u “Izgubljenom raju,” J. Miltona “bolje vladati u paklu, nego služiti u raju.” A moglo se u tom raju, da ga genocidni i konstitutivni nisu pretvorili u pakao, živjeti sretno do sudnjeg dana. I slušati i ezane i zvona katedrala.

Kako nikome ne smetaju crkvena zvona?! I ne trebaju, ali ne treba ni ezan.

TO JE BOSNA- ZEMLJA I EZANA I CRKVENIH ZVONA.

Ni jednom pravom vjerniku ne smetaju običaji druge vjere.

Evo mog primjera:

KAO KRŠĆANKA/HRIŠĆANKA (ne baš neka vjernica), BILA SAM NA UMRI U MEKI!!!

Vidjela KABU, centralno svetilište islama.

A sasvim slučajno. Ili nije ?

Jedne godine, u Jordanu, moja svekrva Merjem, koja je znala da sam kršćanka, s najblaženijim osmijehom na licu, zamoli me da idem s njom i jednom joj kćeri na umru, jer joj je još jedna od želja na ovom svijetu, da bar na umru, ako već ne i na hadž, povede i snahu strankinju. Već je poboljevala, pa nisam imala srca odbiti, iako nisam imala pojma ni o čemu.

Govorila mi da se

SVAKI KORAK OKO KABE “PIŠE” KAO JEDAN SEVAP I BRIŠE JEDAN GRIJEH.

Valjda mi je onda bar poneki sevap upisan i barem pokoji grijeh oprošten.

Nije to za mene bila baš prava umra, više sam vremena provela kod neke njezine rodbine u Meki. Ali, nezaboravno.

PUNO TOGA NOVOGA VIDJELA, ISKUSILA, kao npr.da iznad zemaljske kabe ima još sedam nebeskih kaba “oko Allahovog prijestolja,” koje obilaze meleki, kao ljudi oko kabe.

Pokazali mi i “otisak stopala” Ibrahima a.s. koji je po predaji, izgradio kabu, a koja je obnovljena za vrijeme Muhameda a.s.

Klanjati nisam naučila, nisam prešla na islam, iako se u arapskom svijetu podrazumijeva da je žena udata za muslimana, automatski muslimanka.

Ne smeta mi to, ali ja se nisam tako osjećala, što mi nitko nije zamjerio, jer, kao pravi vjernici, kažu “u islam se ne ide silom.”

Ipak, naučila sam “Bismillu,” i još tri kratke sure :

“Al- Ihlas”(Iskrenost), “Al- Falaq”( Svitanje) i “An -Nas”(Ljudi). Zapamtila ih zauvijek. U pola noći mogu ih sve izgovoriti napamet i na arapskom i na hrvatskom. Nije puno, ali ipak nešto. Je li to ipak neka korist od mojih kratkih sura i umre, koja to i nije bila. Ali ezan bio i bit će.

Ali da ti ne smeta ezan, ne trebaš znati ni najkraću kur’ansku suru, pa ni najkraći ajet, ne trebaš ni otvoriti Kur’an. Trebaš samo biti čovjek. Insan.

A vjera?

Pa, “Vama vjera vaša, meni moja.”