Vikići portal stranica naselja Vikići
DOSIJE: Handžar divizija (ne)dovršena priča (2)
¨Glavna komanda njemačkih oružanih snaga razmišljala je o povlačenju svojih trupa sa užeg prostora Balkana bez posljedica po vlastitu sigurnost i slabljenja vlastite pozicije. Rješenje se po njima naziralo u angažiranju neke od jedinica koja bi bila sastavljena od domaćeg ljudskog potencijala. Znajući da su u Prvom svjetskom ratu bili odlični vojnici u oružanim snagama raspale Austrougarske monarhije traženo rješenje našli su u mladim Bosancima.¨
Kao sto smo i najavili u ovom i narednim brojevima iz ugla imenovanih svjedoka vremena Zvonimira Bernwalda, pogotovo pokušat ćemo odgovoriti na pitanje iz naslova drugog dijela našeg dosjea. Prema nj ihovim tvrdnjama nakon poraza i razaranja Kraljevine Jugosla-vije od strane njemačke vojne mašinerije, njemačko državno i vojno vodstvo je nastojalo da čim prije konsoliduje i na podoban i konstruktivan način isp uni državnu prazninu na način koji bi samo njima odgovarao. Zbog toga je uz suglasnost Benita Musolinija uspostavljena NDH (Nezavisna država Hrvatska) pod vodstvom dr. Ante Pavelića, koja se protezala uglavnom u granicama bivših banovina-Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Izuzetak je bio dio teritorija Dalmacije koji je kao ustupak dat Muso- liniju iz razloga što su ustaše, borbena jedinica Pavelićevog režima i nacionalističkog pokreta u Italiji mnogo godina ranije imale svoje kampove za obuku.
Alternativu ustaškom pokretu i poglavniku Paveliću predstavljala je Hrvatska seljačka stranka pod vodstvom Vlatka Mačeka koji je u startu odbio svaku mogućnost kolaboracije
Svjedok vremena
Za svoje učešće i ulogu u Handžar diviziji krivično nije odgovarao Zvonimir Bernwald. Rođen je 1924. godine u Slavonskom Brodu u folksdojčerskoj obitelji. Nakon Drugog svjetskog rata u strahu od partizana i komunista sklonio se u Njemačku gdje trenutno živi u mjestu Nesselwagen. U radnoj karijeri afirmirao se kao visokoobrazovani grafički radnik. Nakon višegodišnjeg djelovanja kao vodeći stručnjak tvrtke EK. Werke u Trossingenu (Wirtemberg” radio je od 1961. do umirovljenja 1989. godine.
iz vjerojatnog razloga što u Hrvatskoj nije želio dijeliti sudbinu maršala Petena u Francuskoj. Vojna situacija njemačkih oružanih snaga se polako pogoršavala u ljeto 1942. godine. Titov partizanski pokret tada je jačao i dobivao je na važnosti zbog Staljinovog političkog pritiska i utjecaja. Staljin je uspio da London prizna Tita sa istim pravima kako je to priznao jugoslavensku izbjegličku vladu, uslijed čega je znatno ojačala saveznička pomoć partizanima. Zbog ovakvog razvoja situacije Glavna komanda njemačkih oružanih snaga razmišljala je o povlačenju svojih trupa sa užeg prostora Balkana bez posljedica po vlastitu sigurnost i slabljenja vlastite pozicije. Rješenje se po njima naziralo u angažiranju neke od jedinica koja bi bila sastavljena od domaćeg ljudskog potencijala.
Mladi Bosanci kao dobrovoljci
Znajući da su u Prvom svjetskom ratu bili odlični vojnici u oružanim snagama raspale
Handžar – istine i neistine
Da li je i u kojoj mjeri 13. SS “handžar divizija bila zločinačka postrojba najtemeljitije je odgovoreno u knjizi “13. SS divizija Handžar – istine i laži” autora Zije Sulejmanpašića. U ovoj je knjizi u potrazi za odgovorima, istinama i neistinama sve razmatrano očima neprijatelja, pripadnika Bošnjaka i njemačkih SS- ovaca. Trostruko. U obzir su uzete izjave nekih građana i bivših pripadnika Divizije, izgovorenih u raznim prilikama, u povjerenju ili pod uvjetom da im se ime ne objavljuje. Iz tih i takvih izjava svjedoka, od kojih mnogi više nisu živi nameću se brojna pitanja od kojih se većina tiče onih koja tangiraju tvrdnjama da se radilo o zloglasnoj diviziji do onih koja sugeriraju odgovore po kojima se, možda, radilo o uzaludnom zametku bošnjačke vojske koja je trebala zaštiti narod od masovnih pokolja i koja je, čak ratovala čovječnije od od svojih protivnika.
Austrougarske monarhije u mladim Bosancima je nađeno traženo rješenje. Naime, uslijed učestalih napada i koljačkih nasrtaja srpskih četnika nad muslimanskim civilnim stanovništvom, najviše od ljeta 1942. godine mladim Bosancima nije preostalo ništa drugo nego zatražiti pomoć od Nijemaca s namjerom da opstanu i prežive. Dakako, određen broj je šansu za spas našao u pristupanju partizanskoj vojsci. Hrvatska vlada u Zagrebu nije iz različitih razloga bila u stanju a nije bila ni spremna da djelotvorno štiti Bosance od onih koji su ih napadali. Pokolji četnika i ostalih srpskih jedinica izvršeni nad muslimanskim stanovništvom (pokolj četnika nad muslimanima u Ljutočkoj dolini na čelu sa popom Đujićem samo je jedan od primjera u Bosanskoj krajini) samo u Foči u augustu 1942. godine rezultirali su ubijanjem oko 2.000 Bošnjaka-muslimana. U Čajniču i Višegradu i drugim podrinjskim mjestima pobijeno je više od 11 posto od ukupnog broja Bošnjaka-muslimana u Bosni i Hercegovini. To u svom dnevniku činjenično potkrepljuje jugoslavenski historičar Vladimir Dedijer.
Simpatije iz vremena monarhije
Simpatije Bosanaca prema Nijemcima postoje iz vremena carske i kraljevske monarhije. Uključivanje Bosne i Hercegovine u Habsburško carstvo 1878. godine u početku je bilo povezano mnogim problemima. Bilo je otpora sa raznih strana. Primjera radi: reforme u školstvu, uvođenje latinice umjesto ćirilice ili ara- bice, te nove organizacije i reforme u financijskom sektoru. Usprkos svemu problemi su prevladani, a 40-godišnja vladavina Austro-ugarske monarhije ostavila je neizbrisive tragove napretka. Izgrađeno je 2000 kilometara putne infrastrukture, 1479 KM pruge i pripadajuće infrastrukture, evidentan je razvoj industrije i rudarstva i primjetno opismenjivanje stanovništva. Bilo je evidentnih pomaka u odnosu na ranije stanje. Još su i danas duboka sjećanja u Austriji na hrabre vojnike pripadnike regimenti iz Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu.
Dvije posjete
Himmler je dva puta posjetio Handžar diviziju. Krajem novembra 1943. i u januaru 1944. godine prije nego je Divizija pošla u BiH. Njegov govor u januaru 1944. godine protkan je hvalospjevima o Bosancima i vojnicima iz vremena Austrougarske. Spominjao je namjeru da Hitleru predloži uspostavu bosanskih pukova po uzoru na one iz vremena Austro-ugarske.
U povodu prisjećanja na godine rata nakon 1914. u Gracu se u Austriji svake godine održavaju svečanosti uz učešće visokih vojnih i političkih predstavnika iz obje države. Upravo ta historijska činjenica bila je osnova sa koje su mladi Bosanci ulaskom u Handžar SS diviziju trebali nastaviti tu tradiciju.
Uloga Jeruzalemskog Muftije
Zvonimir Bernwald u svojim je tumačenjima nastanka Handžar divizije sklon tvrdnjama da je uloga jeruzalemskog muftije Amin Al Huseina bila presudna za njemačko vodstvo sa jedne i za opredjeljivanje mladih Bosanaca za pristupanje u Handžar diviziju, s druge strane. Do konačne odluke za ulazak u ovu SS diviziju mladim Bosancima bilo je opredjeljivanje za političke ciljeve muftije Al Huseina među kojima je borba protiv Britanaca, komunizma, Židova i boljševizma. Što se ticalo borbe protiv Britanaca razlozi bi se mogli naći u činjenici što su baš oni podržavali jugoslavensku vladu u izbjeglištvu pod vodstvo Kralja Petra II i posredno četnike na čelu sa Dražom Mihajlovićem. Sa stanovišta islamske teologije muftija Amin Al Husein partizane je smatrao boljševicima-ateistima, a averziju prema Židovima našao je u kuranskoj poruci da su oni najveći neprijatelji Islama. Muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima su živjeli sa Židovima u toleranciji i dobrim komšijskim odnosima, zbog čega politički cilj borbe protiv židova nije nailazio na plodno tlo. Dobri odnosi vladali su i sa katolicima, a pravoslavcima sve do pojave četništva i njihovih zlodjela prvo u istočnoj Bosni a onda i drugdje u BiH zbog čega je Veliki muftija veoma lako među Bosancima mogao naći suborce za internacionalnu obranu muslimana.
Himler zadivljen Bosancima
Poznavajući detalje oko nastanka Handžar SS divizije Zvonimir Bernwald navodi u kojoj se mjeri vođa SS- a Heinrich Himmler osobno zauzeo za Bosance. Naime, on tvrdi: Uspostavljanje divizije Handžar proizilazi lično iz inicijative Himmlera. Kao građanin Minhena divio se hrabrim Bosancima, koji su u Prvom svjetskom ratu služili u carskoj i kraljevskoj vojsci, pronoseći slavu hrabrih boraca. U telegramu upućenom Grupnom vođi Phelpsu od 20. februara 1943. godine Himmler je poručio: “Ostajem pri mojoj namjeri da uspostavim bosansku diviziju iz redova muslimanskog naroda, koji danas najvećim dijelom ne stoje na našoj strani, nego, ili stoje po strani ili se čak bore protiv nas. Kao Bosanci će zasigurno biti vjerni vojnici na našoj strani. U telegramu od 03. marta 1943. godine njemačkom opunomoćenom generalu u Hrvatskoj, generalu Glaiseu stoji: “Namjeravam da uspostavim jednu diviziju sastavljenu od bosanskih muslimana.” U zapovijedi od 30. aprila 1943. godine pod tačkom šest stoji: “Zaposjedanje podoficirskih mjesta od strane dobrovoljaca sa područja Nezavisne države Hrvatske samo od muslimana.” U zapovijedi od 19. maja 1943. godine vođa SS-a Heinrich Himmler komandantu divizije Handžar brigadnom generalu SS Sauberzweigu pod tačkom jedan stoji: Nepostoji nikakva namjera da se nađe sinteza između islama i nacional-socijalizma, ili da se muslimanima nametne nacionalsocijalizam. Karakteristična je Himmlerova zapovijed od 06. augusta 1943. godine koja glasi: “Pripadnicima islamske vjeroispovijesti oruža-nih trupa SS i policije, zbog njihovih vjerskih propisa služba snabdijevanja neće izdavati ili naturati hranu sa svinjskim mesom i alkohol, a da se ne umanji kalorična vrijednost obroka.”
Safet HRNJICA
Izvor: 037Plus
