Jedini pobjednik izbora u BiH je hrvatska “tiha diplomacija.” Podrivačka.
Plenković je mjesecima, još od jula, samouvjereno govorio: “Sve je dogovoreno, Schmidth će izmijeniti Izborni zakon.”
Radman kao papiga samo ponavljao šefove riječi o “velikom uspjehu” hrvatske “tihe diplomacije,” nakon što se “mjesecima razgovaralo i dogovaralo temeljito i diskretno.”
ISTINA JE da hrvatska diplomacija temeljito, manje diskretno destabilizira Bosnu.
ISTINA JE da su izmjene I. Z. napisane, “skrojene” u Zagrebu, kao nekad’ UZP, i gotove poslane Schmidtu na tacni, čiji su ih timovi samo “finiširali.”
NIJE ISTINA velikohrvatska nacionalistička tvrdnja da je nemoguće da netko tko nije Hrvat, glasa za Hrvata.
Ima ljudi koji koji su spremni izaći iz svog nacionalnog korpusa, što su pokazali Bošnjaci glasajući za Komšića.
Kada bi tako razmišljala i ostala dva naroda, pa glasali za čovjeka, a ne za naciju, BiH bi automatski postala stabilna, uređena građanska država, po principu jedan čovjek/građanin, jedan glas.
SMISAO DAYTONA nije da se Bošnjacima zabrani da glasaju za Hrvata, ili nekog drugog, trećeg i obrnuto.
ČOVIĆ SAM SEBI SKAČE U USTA, kada kao vergl vrti istu priču da se bh. Hrvate i dalje preglasava, da su i dalje ugroženi, a onda odmah doda da se od sada “u bitnim stvarima, bez nas (HDZ-a) više ništa ne može.”
Ako se bez bh. Hrvata “više ništa bitno ne može,” kako su onda ugroženi?
Hrvatska “tiha diplomacija,” instalirala je Schmidtha za četvrtog “konstitutivnog” u BiH.
A on za uzvrat, uz bonske, primijenio i “zagrebačke ovlasti.”
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba