Kada je u pitanju pandemija virusa u cijelom svijetu, do sad su vjerovati je i slijepci progledali. Gledano lokalno, ako vas pandemija virusa ne pogodi direktno, pogodiće vas tako što nećete moći ići na posao, a što će opet primorati vašeg poslodavca da vas proglasi viškom ili će vaše preduzeće da ode u stečaj odnosno bankrot. Virus će ekonomski ugroziti milione ljudi u svijetu a lokalno gledano Unsko-sanki kanton će preživjeti. Preživjet će jer zaposlenih je ionako vrlo malo, osim u javnom sektoru. Javni sektor će sam sebi kao i do sada isplaćivati plate, ovaj put za apsolutni nerad pod krinkom više sile.Ono što dođe pomoći od drugih, ako uopšte dođe, razgrabit će politički lešinari kao i do sada u vlastite đepove dok će narod držati pod kontrolom kako nebi nastala pandemija panike. Pandemiju panike će opet kontrolisati policijskim a po potrebi i vojnim snagama.
Jednako kao što je važno boriti se protiv pandemije virusa, neophodno je vakcinisati našu svijest protiv pandemije panike. Svakodnevno smo u prilici susresti se sa primjerima nehumanosti i nesolidarnosti. Trgovci se bogate na nesreći sviju nas, svakim danom nerada slabimo i mi sami, dolazimo u situaciju da nemamo novca za preživljvanje, za ono najosnovnije. Ljudska patnja može doću u svim oblicima bolesti i smrti. Ali može se takođe iskusiti kao nemogućnost plaćanja računa ili gubitak stana odnosno kuće. Mali će vrlo brzo pokleknuti jer su najslabiji a onda na red dolaze oni srednji. Nedavno je jedan tajkun rekao da se ne boji virusa korone jer je on namjenjen sirotinji a on je kako kaže “bogat”.
Pozitivno je jedino to što pojedinci na društvenim mrežama pozivaju na zajedništvo, predlažu organizovano ili lično angažovanje u pružanju bilo kakve pomoći starijim osobama čiji su članovi negdje na drugom mjestu na ovoj kugli zemaljskoj. Idu čak toliko daleko da predlažu kupovinu najneohodnije opreme u borbi sa pandemijom virusa kao što su respiratori koji koštaju oko 3000 engleskih funti. Svaka akcija i donacija u humane svrhe je hvale vrijedna ali do kad ćemo spuštati glave pred činjenicama kao što su milionski vrijedni vozni parkovi onih na “bijelom hljebu” i svake godine ih obnavljaju sa novim, na jednoj strani, dok u isto vrijeme Kantonaln bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” ima samo 5 (pet) respiratora, na drugoj strani. Samo 5 (pet) na 272.845 stanovnika USK a prema posljednoj statistici što je zaista sramotno.
Zapitajmo se svi do kad?
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba