Vikići portal stranica naselja Vikići
Tehvida Thea Queen Of Light, njemačko-bosanska Hip Hop umjetnica je dobila poziv od njemačkog autora i žurnalista da posjete izbjeglički kamp u Calais. Njemački autor Hammid Khamis je imao želju da Thea održi koncert u kampu . Njene pjesme su ga fascinirale kao što su “ Ko sam ja “ i “Maisha” . Thea Queen Of Light je pjesmu Maisha upravo posvetila svim izbjeglicama a i opisala njen život kako se osjećala kao izbjeglica.
Dok pakujem stvari za Calais čujem kucanje na vratima. Otvorim vrata i vidim svog komšiju njemca koji stoji sa kovertom u ruci. Matthias Wimppenbeck, poznati njemački slikar mi pruža kovertu i govori: “Thea to je tako divno što radiš , ja možda nemogu raditi to što ti radiš ali možda ova mala pomoć može usrećiti bar jedan dan sve izbjeglice u Calais.”
Tačno prije 20 godina sam doživjela identičnu sudbinu. Sigurna sam u to da je veliki broj ljudi slične stvari preživljavalo. Mislite da je neko rado napustio svoju zemlju, svoj dom (ako ga uopšte više ima), svoju familiju, drugove?
“ Ovi zidovi su sive boje”
Planirali smo ostati 2 do 3 dana , medutim kad sam stigla u Calais i vidjela tugu i bol koja mi je jako dobro poznata bila sam svjesna sta treba kao prvo da poduzmem. Nakon obilaska kampa, razgovora sa izbjeglicama željela sam prvo da im organiziram svima hranu , vodu i mlijeko za bebe da imaju za prvu pomoć. U autu sam imala oko 200 komada majica od mog udruženja koje sam odmah razdjelila. Nakon upoznavanja i razgovora saznajem direktno od izbjeglica da je već od juna vise od 10 izbjeglica poginulo pokušavajuci da odu za Englesku. Neki su 50 km pješacili pokraj tunela da pokušaju preći u Veliku Britaniju i na kraju budu uhvaćeni i vraćeni. Neki pješače svaki dan po 15 km da izvide situaciju a i mogućnost za prelazak u Englesku.Mnoge izbjeglice su zlostavljani i bili tučeni od policije kako mi pričaju u kampu . Čak i kad sjedimo mirno pored tunela sipaju nam gas u oči … Francuzi u Calais koji se bave gastronomijom nas istjeravaju ako uđemo da popijemo čaj . Mnogi nas preziru isto kao da smo vanzemaljci. Naravno da ima pojedinaca ali oni su rijetki. Nedostaje nam hrana, odjeća iscrpljeni smo maksimalno.
Moj glavni vodić je Muhamed , on neželi pred kameru da nebi imao problema ali sa tužnim pogledom u pod mi govori : “Mi imamo samo dvije mogućnosti i molio bih te da preneses moju poruku kraljici Elizabeth da su te mogućnosti život ili smrt ! San svih nas izbjeglica ovdje u Calais je život ,ako nam to nedaju onda nažalost imamo smrt.”
Izbjeglice u kampu nemaju skoro nikakvu pomoć. Jedina organizacija “Selam” im u jednom danu dodjeli 1.500 obroka.
Ko prvi stigne u red dobjie jedan ručak na dan, često ostaju bez ikakve pomoći.
Muhamed: “Thea vaše udruženje “Light for tomorrow” je drugo koje je došlo da nas posjeti i pomogne . Mi smo napušteni ovdje od svih. Novaca više nemamo. Garderoba , cipele sve vec potrgano . Spavamo u šatorima , na podu …Imamo trudnice , djecu , žene ovdje . Pitam se gdje je ta humanost u Evropi i gdje je ta sloboda u Evropi.”
Thea: “Situacija je više nego grozna . Ovi ljudi su napušteni i prepušteni samim sebi. Poneki žurnalista stoji pred ulazom kampa i mole izbjeglice za interview a u ruci drže neku majicu da bi im to dali zauzvrat za interview. Neki daju ponudu od nesto malo novčića izbjeglicama da bi dobili tip kad je akcija da naprave dobru fotografiju i prodaju svoju priču . A kako izbjeglice kažu : “Šta mi imamo od toga?” Ovdje se ništa nije promjenilo , svakim danom je sve gore i gore . Milioni se investiraju u ograde u Calais a mi nemamo šta da jedemo.
U slijedećem kampu sam posjetila žene i djecu . Majke drže u krilu djecu i miluju ih po kosi . Tužni pogledi izgubljenog sjaja, suze i drhtaji tijela njihove djece vratiše me u taj ponor bez dna .
Da, sivilo, porušeni mostovi , dugi dani , teški sati a noći od olova . Moje ruke kao da su odumrle, jasno mi je sve ali ipak želim da vide tračak svjetla u tunelu u kojem se nalaze.
Mislim da je sramota za kraljicu Elizabet da njena zemlja investira 13 miliona za bodljikavu žicu dok migranti gube živote i gladuju u ovom kampu.
Tuga sama tuga u kampovima u kojima se nalaze ljudi iz Sudana, Afganistana, Pakistana, Eritreje , Syrie…
U centu Calais u blizini luke pored napuštene zgrade su grupa Syrijaca koji su na ploči izgradili sebi šatore . Jusuf me ponudi sa čajem na ovoj terasi . Drago nam je što si iz udruženja , nevolimo davati interview. Osjećamo se kao predmeti sa kojima se momentalno igra BBC . Negubimo nadu , pokušavamo svaki dan da odemo za Veliku Britaniju i to nam je zadnja šansa. Nemamo više ništa , mnogi gladuju ali imamo i dalje ponos neželimo nikom da se molimo. Ni jedna organizacija iz Francuske nas nije posjetila. Nemamo vode , nemamo gdje da se istuširamo. Žene i djeca su nam ispaćene. Prešli smo preko 10.000 km da bi nam ovdje zatvorili granicu. Od policije smo često maltretirani. Najgoru policiju smo doživjeli u Makedoniji , Mađarskoj i ovdje u Francuskoj. U Makedoniji i Mađarskoj su nas tukli , uzimali otiske svih deset prstiju . Kad sam ih pitala šta im je najpotrebnije , odgovorili su hrana i odjeća .
Slijedeći dan sam se uputila sa Muhamedom da mi pokaže Eurotunel i mjesta kako pokušavaju da odu za Veliku Britaniju.
Policija nas stzaustavlja i nedozvoljava da fotografišem i radim video snimak , no mi neodustajemo. U noći krece akcija . Grupe se prave, djeli se malo hrane što imaju u nadi da će neko uspjeti od njih.
Jedni pokušavaju da se popnu u kamion , neki da se uvuku ispod auta a voz je glavna atrakcija. Jedni se priblizavaju bodljikavoj žici pored Eurotunela i akcija počinje, međutim nakon 5 min, plava svijetla, lampe reflektori i glas policije “Vraćajte se“, pendreci se izvlace i gas je spreman . Vrisak od gasa u očima i ustima . I sama sam ga zadobila prateci izbjeglice. Uspjeli su nemir unjeti među grupe ali ipak jedan je uspjeo da ode vozom. Druga dvojica su prebili nogu i ostali lezeći na pruzi . Od suzavca u očima skoro ništa nevidimo ali ipak pokušavamo da izvučemo dvojicu ozlijeđeni.
Svi smo sretni , ipak jedan je uspjeo. Život se jedan nastavlja. Sedam dana boravka u kampu sa izbjeglicama je ostavio ogroman trag na meni . Obećali su me nazvati i javiti kad stignu u Englesku. Ja im želim puno sreće.
Britanija i Francuska žele da spriječe da izbjeglice prolaze kroz tunel Euro u Englesku. U četvrtak je potpisan ugovor u Calais za bližu saradnju izmedu ove dvije zemlje.
Obje zemlje žele da uspostave zajedničke operacije u Calais. London će da šalje britansku policiju u Francuskoj. Britanija i Francuska također žele da pojačaju mjere sigurnosti oko Euro tunela. Dodatne kamere za nadzor, reflektore i uređaje za praćenje se dizajniraju tako da spriječe izbjeglice da nemogu skočiti na kamione i vozova i spriječe dolazak u Englesku.
Nekoliko hiljada migranata je pokušalo doći do stranice tunela Eura. Pokušaji bijeg i spas za životom neodgovara Francuskoj a ni Engleskoj. Nove ograde podignute su oko ulazu u tunel Euro, milioni su investirani u ogradu da bi se broj pokušaja bjekstva smanjio i da obustave razočarane izbjeglice kojima nije ništa drugo preostalo osim borbe života i smrti..
Ipak, više od dve hiljade ljudi trenutno još uvijek kampuje u Calais. Većina njih živi u jadnim uvjetima u self-made kamp, koji je poznat kao “Nova džungla”. Očekuju se da će broj stanovnika kampa na kraju mjeseca povećati na 4000.
Gradonačelnica Natacha Bouchart zahtjeva s obzirom na stanje naknadu od Pariza i Londona. Ona traži od njih novčanu naknadu, kako bi se ublažila ekonomske nedosttke. “Trazim 50 miliona €, jer je teško nadoknaditi ekonomske štete koje trpimo već 15 godina.”
24 hiljade azilanata su pristigli 2014. godine u Englesku. U Calais, samo 3.000 ljudi traži spas preko tunela za Englesku . Gdje je ovdje humanost? Milioni se traže za ekonomske nedostatke , milioni se investiraju u bodljikavu žicu da se spriječi dolazak ljudi koji žele da spase život… Njemačka sedmično prima 10.000 stranaca u Njemačkoj.
Dok završavam ovaj text , dobiam poziv. „Hallo Thea , ja sam Muhamed, nisam uspjeo za Englesku ali sam stigao u Berlin.“
Da , ipak Njemačka pruža mnogima ruke i to netreba zaboraviti. Poštovana kraljice Elizhabet , ja mogu shvatiti da je vaše srce ostarilo, ali nadam se da možete bar malo raširiti ruke!
Ispod ovog neba ima mjesta za sviju.
