1. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Herecgovine još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine u Republici Bosni i Hercegovini, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno – glasali su za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana. Tri godine kasnije 28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom Nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Lokalno gledano 25 godina kasnije za naselje Vikići ima promjena, nažalost onih na gore. Naselje Vikići napuštaju cijele porodice i sele se u inostranstvo rekli bi zbog ekonomskih razloga. U međuvremenu iselilo je više od 100 mještana a među njima cijele porodice: Handanović, Kovačević, Škrgić, Kudić, Vikić, Sušić, Rekić, Zolić, Balić, Delić, Bunić, Dželilović, Halkić…i druge čekaju svoje termine za odlazak po vize najčešće u Sarajevo ispred ambasada Njemačke i Austrije. Ovaj prvi mart je zabilježen i po rekordnoj visini snijega u Vikići izmjereno je cijelih 97 cm i minus 13 stepeni celzijusa da se zabilježi. Iako smo kao naselje bogati snijegom zabilježeno je da se djeca nigdje ne zabavljaju na snijegu, naša djeca su u virtualnom svijetu već od rođenja, sjede i druže se u istoj prostoriji virtualno. Neidu učenicu ni u školu ne zbog državnih praznika nego iz razloga što je to resorno ministarstvo procijenilo i preporučilo brinući se za našu omladinu. Dočekali li smo da na dan nezavisnosti BiH policija tuče demobilisane borce upravo one koji su doprinijeli da se ovaj dan još uvijek obilježava zbog toga da netraže svoja prava, tuče ih jer nesmiju nikog drugog i da nebi igubili kondiciju mogu slobodno tući i veterane Armije Bosne i Hercegovine. Lokalno gledano žalosno za sve nas i za ovaj današnji praznik neravnopravnih naroda.
Živjela slobodna i nezavisna Republika Bosna i Hercegovina!