Bošnjačke epske pjesme Bosanske Krajine i njeni izvođači

Prvi sakupljači i istraživači koji su identificirali epsku tradiciju drugačiju od srpske i hrvatske bili su Kosta Hörmann i Luka Marjanović, nazivajući je u svojim zbirkama muhamedanskom ili muslimanskom. Hörmann je kao namjesnik Zemaljske vlade u Sarajevu osamdesetih godina 19. stoljeća organizirao veliki projekt sakupljanja, bilježenja i publiciranja (Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini I-II, 1888-1889) bošnjačkih epskih (muških) pjesama s teritorije cijele Bosne i Hercegovine. Izuzeo je Bosansku krajinu jer je u isto vrijeme Luka Marjanović ispred Matice hrvatske na tom prostoru radio sličan projekt sakupljanja bošnjačke usmene epike. Kuriozotet i još jedna specifičnost bošnjačke epike bila je u tome što su je veliki krajiški epski pjevači Mehmed Kolak Kolaković, Salko Vojniković Pezić, Ibro Topić i drugi izvodili uz dvožičnu tamburicu. O boravku Mehmeda Kolaka Kolakovića u Zagrebu o trošku “Mative Hrvatske” pišu “Narodne novine” od 17. januara 1887. godine:

“Kako je iz domaćih novinah poznato, naišla je „Matica Hrvatska“ na pjevača narodnih pjesamah Muhamedovca Mehmed Kolakovića, nazvanog „begovskog pivača“ te ga dozvala u Zagreb, gdje već tri nedelje danah boravi kazujući svoje pjesme u pero. Po želji mnogih članovah pozvao je odbor Matice ljubi­telje narodnog pjesničtva, da dodju 25. t. m. u dvoranu družtva „Kola“ gdje će Mehmad po svom načinu koju pjesmu izpjevati. Uslied toga poziva napunile su se obje dvorane u subotu na večer množtvom obćinstva.

U šest satih su najprije tamburaši akademičkog pjev. družtva „Hrvatska Lira“ odigrali kitu hrvatskih napjevah, zatim stupi napried tajnik družtva Matice hrv. gosp. Ivan Kostrenčić da obćinstvu izvjesti u obće o Matičinu nastojanju oko sabiranja narodnih pjesamah. Spomenu, kako se je već prije deset godinah počelo u tom smislu raditi, kako je prvih ljetah slabo uspjevao trud, kako se je napokon ipak dobrahna sbirka sastavila, nu malo od naše krvi Muhamedove vjere.

Poznato je, da baš Muhamedanci jesu ljubitelji narodne, napose junačke pjesme, te se i slutilo, da u njih mora da je iz, obilja toga narodnog blaga. Nazad nekoliko godinah uhvatili se u kulo „Matice“ i nekoji Muhamedanci i te nove članove umoli „Matica“ da joj pomognu kod sabiranja. Bijahu oni na to spremni, ali povjerenici po Bosni i Hercegovini nisu mnogo sabrali. Medjntim je gosp. profesor Luka Marjanović godine 1884. izdao svoju sbirku, a još veću ustupio „Matici“. Gospodin Marjanović, sam rodom iz blizine turske Hrvatske, zna da se je u narodu Muhamedove vjere uzčuvan značaj u staroj čistoći, u junačtvu i vitežtvu, te je zamolio svoje prijatelje i znance, da pokušaju sreću, nebi li doznali tamo u bosanskoj Kiajini za pjevača, koji bi bio voljan svoje pjesme izpripovjedati. Gospodin Jozo Ivković. trgovac u Bišću, bivši ovdje u proljeću reče, da on pozna u Orašcu kraj Kulen-Vakufa jednog pjevača, koga svi begovi hvale. Bivši u Zavalju zamoli prof. Marjanović toga čovjeka, Mehmeda Kolakovića k sebi i on mu izkaza 12 pjesamah. Pošto Mehmed uvjeravaše, da on toga još pet putah toliko znade, g. profesor zapita ga, bili on došao u Zagreb, da sve što zna kaže u pero. Pjevač zadade tvrdu vjeru, da će doći.

I evo, 20. prosinca pr. g. odpremi ga čestiti gospodin Ivković, obsikrbljena svim potrebnim u Zagreb i dade mu u pratnju svoga pomoćnika Od 22. prosinca kazuje Mehmed svoje pjesme u pero pod nadzorom gosp. profesora Marjanovića i uz pripomoć mladih književnikah gg. dr. Miiivoja Šrepla i Angosta Harambašića; do danas ima već napisanih stihovah 42.000 11 desetercih. svega skupa od njegovih pjesamah 60.000 stihovah.

Mehmed Kolak Kolaković rodio se je u Orašcu kraj Kulen Vakufa godinu 1830. dakle mu je danas 56 godina. U mladosti vojevao je u Hercegovini i odlikovao se kao osobiti nišandžija, bio je posjednik na unočkoj župi, u selu od 250 turskih kućah i živio kao seljak, nu kod ustanka god. 1876. izgorjela je uz drugih 16 kućah i njegova i od tada je osiro­mašio, nu služio si je kruh poštenim načinom a i pjevao begovom uz tamburu. U mladosti slušao je pjesme starih „pivačah“, osobito svoga ujaka Simonagića i Bečira; on je sve slušane pjesme zapamtio i kroz trideset godinah pjevao, te tako spasio, što bi se inače bilo izgubilo.

Matica ima sada 60 pjesamah junačkih, o turskih begovih, o bojevih, u kojih su Turci zauzeli Liku. Njegve su pjesme jedinstveni ciklus znamenitih dogodjajah iz krajiškog života XVII – XVIII stoljeća, dok je Lika bila pod Turčinom. Sva lica onog kraja i vremena pjevaju se u tom ciklusu tako podpuno, da se znade za svakog junaka, od kuda je, kako je zadobio kulu i časti, gdje je dobio konja, kako se je oženio i. t. d. Lički Mustajbeg od Turakah i Janković Stojan od kršćanah glavni su junaci, koje pjesma slavi. Kadkada dovodi pjesma i na more, te nam za čudo opisuje gjemiju-ladju i sav život na njoj u ono doba. Vitežki je način mišljenja i svjedočanstvo plemenštine, gdje se Turčin brati s Kaurinoin, te ga brani u nevolji svojom glavom. Mehmed Kolaković nezna o Kraljević Marku i Sibinjanin Janku, već čuva tradiciju svoga zavičaja. On nije pjesme sam izpjevao već sve naučio slušajuć starije pjevače.

Svršiv gosp. Kostrenčić svoju besjedu zahvali se svim, koji su u tom poslu poduprli Maticu i dovede na tribinu „begovskog pivača“. Mnogi su mislili, da će on glasno uz kakav napjev zaoriti, nu on nije u tom smislu pjevač, već pripovjeda razne dogodjaje poetično po narodnom slogu. Odbor Matice želio je, da se obćinstvo upozna načinom, kako si po Bosni krate vrieme improviziranimi pjesmami. Našem uhu dašto čudno glasi to prosto tamburanje i jednozvučno preda­vanje, što za nas samo toliko vriedi, koliko nas može zanimati, da poznamo zaostali ukus turski; glavna je stvar za nas je­zik, narodno povjestuo pjevanje, izvorna tradicija velikih do­godjajah iz ustijuh puka, što se u historiji ili nečita, ili drugčije opisuje. Da obćinstvo dobije pojam o tih pjesmah. dielila se je jedna od sriednjih pjesamsh u 910 stihovah pod naslovom: Junačtvo i mejdan kapetana Sorita i kumalijča Alage. Kapetan Sorić je historička osoba, koji je vojevao u polovini 17 vieka i poginuo oko g. 1650. u Bibniku.

Od ove je pjesme Mehmed Kolaković po svom načinu sjedeć po tursku izpjevao samo do 50 stihovah, pošto bi dugočasno bilo, da je cieli sat težko razumljivim glasom sve izpjevao. Da mu se dade mala nagrada, sabrana je smjesta liepa svotica, da narodni pjevač ima čim vratiti se u svoju postojbinu.

Predstavu završili su gg. tamburaši oko sedme ure.

Naša knjiga liepo će se obogatiti s ovimi 60.000 stihovah, koji su za cielo dragocieno blago narodnog pjesničtva, a da se to nije izgubilo, zasluga je našega toli marljivog i poslenog odbora „Matice Hrvatske“.”

“Matica Hrvatska” je i objavila pjesme koje je prikupio dr. Luka Marjanović kao treću knjigu podnaslova “Junačke pjesme (muhamedovske)” u okviru izdanja “Hrvatske narodne pjesme” od 1898. godine štampanog u Zagrebu. Ovu knjigu možete pročitati i preuzeti klikom na ovom linku.