Bosna je prva dokazala da je često očaj dobijao bitke

Bosna je svoje bitke dobijala u očajničkim borbama protiv hrvatsko/srpske agresije, kao što ih Ukrajina dobija danas protiv ruske agresije.

U očaju je obranjen Bihać. I kada je djelovalo sve izgubljeno. Kao onu večer kada sam kroz tel. slušalicu čula sav očaj ovog svijeta u glasu M. Sadikovića:

” Drug moj, ovdje sve gori, ne znam da li se sutra čujemo.” Više sam čula eksplozije bombi, nego Mirzin glas.

Negdje iz pozadine generalov glas, u kome prvi put nema optimizma, prvi put oprez i očaj u njegovim riječima:

” Ovdje je strašno, odmah javi na Radio Sarajevo, reci i da ja nemam nikakvu vezu s komandom u Sarajevu, šalji u svijet da je ovdje pakao, ali da ćemo se boriti do zadnjega…” I najtvrđe srce bi puklo i zaplakalo

Strahovali smo da se opraštamo.

PETI KORPUS je, uz podršku naroda, uspio prijeći jeziv put od očaja do pobjede, razbiti obruč čak pet združenih agresorskih korpusa, više taktikom, vojnom strategijom, nego slabim naoružanjem. Da, imali su i “strategijsku kavu,” pila sam ju, najbolja na svijetu.

Eto kako jedan rat, podsjeća na drugi, današnja agresija na Ukrajini, podsjeća na agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Samo je Bosna imala dva “Putina.”

Bitke u očaju, kao nekad’ Bosna, danas dobija Ukrajina. S jednom razlikom: Ukrajini pomažu svi, Bosni nije nitko. Bila je više nego očajna.

Ali “očaj često dobija bitke,” govorio je Voltaire. Kao da je već u 18. st. opisao Bosnu 90-ih i Ukrajinu danas.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba