Bojevi u Peći i pećkih brdih septembra 1878. god.

U septembru 1878. godine Wilhelm Freiherr von Reinländer general komandant 14. pješadijske divizije za okupaciju Bosne došao je sa zadatkom okupacije Krajine. Krajišnici su se suprostavili okupatorima i pružili otpor nanijevši mu značajne gubitke u ljudstvu. Prema pisanjima tadašnjih novina iz današnje Hrvatske pod austrijskom zastavom u okupaciji Krajine je učestvovala vojska sa brojem preko 100.000. O tim događajima su novine pisale:

“Iz Bosne. Kako je dobro ne biti previše sangvinističkim u bosanskih atvarih, pokazuje najnoviji boj, koji se bio dne 6. i 7. t. m. kod gornje i doljnje Pećke u turskoj Hrvatskoj.

Doduše jest ustanak u glavnom svladan i ras­pršen, no ustaše uzmakoše u gorje, i pokazuju još volje, ako i ne snage više, da se opru našoj vojsci.

Evo što se službeno javlja iz Beča dne 6. i 7. t. m.: Po jednoj brzojavci gjeneralmajora Zacha, prispieloj iz Zavalja glavnomu zapoviedničtvu u Zagreb, Dorio se gm. Reinländer dne 6. t. m. cio dan srietno na visovih jugoiztočno od PeČke s jakimi ustaškimi odjeli. Žalibože su gubitci znatni. Mrtvi su: podp. Eltz. zapoviednik 36. pričuvne pukovnije, kapetan Polonyi 31. prič. puk., nadpor. Janvisky j 12. lovač. batalijuna, poručnik Müller 48. pukovnije, i Ranjeni au major Pokorny 1. lov. bat. (lahko), po­ručnici Lethay 76. prič. pukovnije (težko), Berthoty 12. lovač. batalijuna (težko), Korselt istoga batalijuna (lahko), Kunović 48. pješ. pukovnije (lahko), gubitak momčadi iznosi po prilici 160 do 170 ljudi. Dne 7. opet je boj započet.

Boj dakle bio je vrlo ozbiljan, sudeć po znat­nih upravo gubitcih i po uztrajnosti, kojom se ustaše opiru našoj vojci. Čut ćemo valjda do konca lista izid bitke.

Dok ovo biva u Bosni, porta, odbiv ugovor s Austrijom, ozbiljno se oboružava u kosovskom i prizrenskom kraju, i šalje tamo, kako se iz Carigrada javlja, do 150.000 ljudi, kojimi će zapoviejdati plevnanske uspomene vojvoda, Osman paša. I inače poprima porta i diplomatičke neprijateljske, mjere proti Austriji, te je, kako se iz Carigrada javlja, razaslala okružnicu velevlastim, u kojoj ozjbiljno tuži našu vojsku, da je počinila mnoge okrutnosti u Bosni, i da je povriedila berlinski ugovor, Čovjek nezna, bili se nasmijao ili naljutio na ovakove portine perfidije, no smijati se mora komičnom koprcanju Magjara, koji sad biesno udaraju na Tur­sku, jer rabi iste laži proti Austriji, koja je na zado­voljstvo Magjara rabila toliko vremena proti Rusiji. A kako Magjari nemogu živiti, a da nelažu proti Rusiji, to ja denuncijiraju, da je sklopila debelo pri­jateljstvo s Turskom, pa da ju ona potiče na taj odpor proti Austriji. Tim misli „P. Lloyd“ olahkotiti grofu Andrassyju pred delegacijami položaj. Moguće Rusija nije prijazna Austriji, no zar da ona cjeliva one, koji ju tuko.

Beč dne 9. listopada (službeno): Nadovezajuć na viest o poboju kod Pećke, javlja još gm. Reinländer sliedeće: Jučer, dne 7. t. m., dospjesmo poslie višesatnog kratkog boja, do Pećke i Pećke gore; danas ćemo razoružati Pećku i njezinu okolicu. Naši su gubitci: Ranjeni poručnik Pile i poručnički zamjenik Šik 76. prič. pukovnije, mrtav 1 čovjek, 6 ranjenih; gubitci od dne 6. t. m. konštatirani su: iznose 47 mrtvih i 184 ranjena, zatim je ranjen i poručnički zamjenik Navratil od 48. pukovnije. Gm. Reinländer poći će danas dne 9. t. m. u Podzivicu, a dne 10: u Vrnogorac, i nada se, da će i tuj brzo uzpostaviti mir.

Iz Vrnogorca javljaju „P. L.“ dne 6. t. m. slie­deće: Od danas u jutro zametnuo se žestok boj u našoj blizini. Naša je vojska upalila više sela; 79. domobranski betalijun dopre do Vrnogorca i razprši mnoge ustaške čete, a da sam nimalo nepostrada. Napadnut bi i jedan naš stub živeža, i tom prilikom padne u neprijateljske ruke obće obljubljeni poručnik Rabatić; siromak hrvao se silno, no podlegnuv, bude sav izmrcvaren.

Ranjenici u Peći. U Zagreb dodjoše ovih iz Karlovca mnogobrojni ranjenici iz posliednje bitke na suhoj medji kod Peći. Po pripoviedanju njihovu, koji su udioničtvovali već u najljućih kreševih kod Bihaća, nadmašuje ova bitka ogorčenošću i strahotom sve predjašnje. Turci, kojih bijaše više tisuća, bijahu već potisnuti i raztjerani, kad jedno stotina njih pograbi handžare i zaleti se u najgušće hrpe naših vojnika sjekuć bezobzirce, dok napokon svikolici nepopadoše. Naših kažu da je ranjeno više stotina handžarom. Udioničtvovala je poglavito šoprunska (ödenbužka) pukovnija br. 76. Kolika šteta za junački ovaj narod da u svojoj zasljepljenesti sreće u svoju propast.

Vališselo, 11. listopada.

(Bojevi u Peći i pećkih brdih.) Akoprem je u svih novina oglašeno, da je zaposjednuće Bosne 4. o. m. dovršeno, to se ipak još uvjek neobistinjavu sasvim, jer se je 5. i 7. o. m., dakle dva čitava dana, u Peći i u pećkih brdih žestok boj bio, pošto se je skroz u Vališselu na ta dva dana grmljavina topova kao i pušaka od rana jutra do noći čula, gdje su se ustaši kao divlji lavovi borili.

U sriedu u jutro pišu „Obzoru^“ to jest na 9. o. m., dojašio je u Vališselo jedan Turčin iz grada Peći s jednim službenim pismom od generala Reinländera, upravljenim na kordonsko zapoviedničtvo u Vališselo. Sadržaj tog pisma bio je jamačno nalog, da imadu I., II. i III. satnija 89. domobranskog ba­taljuna, koje su se u Vališselu, Moljevcu i Komesarcu nalazile, prama Kladušu krenuti, što se je upravo i sbilo. Posije podne u 2 sata krenula je II satnija iz Vališsela, a I. satnija iz Maljevca prama Kladušu, te su isti dan okolo 4 sata poslje podne bez odpora u Veliku i Malu Kladušu prispjeli, nu tu naidjoše ipak u gradu Kladuši na oapor.

Isti dan došao je takodjer posije podne i ge­neral Reinländer sa 1. lovačkim batalijunom i jednom gorskom baterijom pred grad Kladušu, koji se nehtjede predati, te se je s toga nanj započelo iz gorskih baterija pucati, na što su i ustaši iz grada se odmah odazvali, te su i oni počeli iz topova odgovarati, akoprem neimaju nego samo dva topa; to pucanje trajalo je samo jedan sat, zatim je bilo sasvim mirno.

U četvrtak u jutro zspošelo se je opet a obijuh strana iz topova pucati,nu i sada se neće oni predati, nego ponavljaju vatru cio dan, tek pod večer prestadoše Kladuščani iz topova pucati, valjda sto i neimahu više municije.

Danas je već dakle treći dan, a ti junaoi neće se još predati, a nije im moguće niti pobjeći, jer je grad Kladuš sasvim od naših obkoljen. Jučer posije podne bio sam upravo nazočan u gornjoj, dotično velikoj Kladuši, gaje je satnik Mikec 89. domobranskog batalijuna kroz jednog Turčina imenom Čomo dao pozvati odpornike da se predadu, na što su oni na njega pucali, te odgovorili, da se oni predati neće. S toga je dao satnik Mikec kuće onih odpornika, koji se u gradu Kladuši nalaze, kao Ahmeda Uskića i Jaikunića, zapaliti, koje sa sasvim izgorjele.

Danase cieli dan do 6 sati na večer puškara, te nije dosada od naših vojnika nijedan niti ranjen, na svaki će način biti i tome kraj valjda sutra.

O posljedku javiti ću odmah.

Danas u jutro u 9 sati prošlo je iz Vališsela više od 40 kola same municije za brigadu Reinländerovu u Staroselo putem preko Maljevca, koja su sprovadjali sigurnosti radi domobranci. Čim su se ova udaljila, a posljednja troja kola nisu niti vališselskog groblja dostigla, počelo se je na jednoć u selu Begovcu, zatim i u samom Vališselu na sve strane pucati i vikati: evo Turaka; sviet poče bježati, osobito ženske sa djecom, dočim su skoro svi mužkarci oružje pograbili, te prama groblju pohrlili, odkud bi bio imao Turčin doci, pu­canje kao i zvonjenje zvonova a župnoj crkvi neprestade, a Turaka nijedne strane neima; vidjelo se je doduše na brdih u Begovcu sila svietine tobožnjih Turaka, ali ipak u Vališselo nedodjoše, te se stvar na skoro razjasni i pucanje prestade i to: Jedan nadporučnik 1. lovačkog batlijuna išao je sa 60 momaka lovaca, 50 tovarnih konja i nekoliko kola iz Kladuše po proviant u Vališselo, a o došašću toga nije bio nitko ubaviešten. Pratioci, dotično gospo­dari tovanih konja kao i kola jesu sami Otočani, a medju njima nalazili su se i dva Turčina takodjer sa kolima.

Naš sviet opazivši ova dva Turčina, a Otočane na tovarnih konjih jašiti, preplaši se, pomisliv od­mah, to su svi Turci, te počeše pucati u znak, da i se obližnja mjesta sakupe i Turčina dočekaju, što se je i zbilja dogodilo, jer su se na skoro sa oružjem u Vališselu sakupili, a tako isto i razstali dočuv pozi­tivni glas i vidivši tobožnje Turke sa tovarnimi ko­nji okolo crkve.

Ženskadija vraćala se je istom okolo poldana natrag u Vališselo, do čim su nekoje gospoje, kao Rozenbergova u Slunj, a bilježnika Sačera na Žalčevukosu otišle, te se od onud opet pod večer vratile u Vališselo i to skoro na pol mrtve.

Iz Bosne. Službeni buletin.

Beč, 16. listopada. Gm. Reiuländer brzojavlja dne 15. t m. iz Zavalja sliedeće: Javljam, da sam se vratio iz Krajine, te se smirenje toga kraja može smatrati dovršenim. Već poslie poboja od 6 i 7. t m. koji su ostaše stajali do 500 ranjenih i mrtvih, bijaše na sjevernoj Krajini skršen svaki odpor. Sta­novnici povratiše se na svoje kuće i svuda dragovoljno predadoše svoje oružje. Na bojištu nadjosmo prieko sto mrtvih.

Još se samo u tvrdjavici Kladušu opire mali broj ustaša, no i ti su zatvoreni.

Svuda u dalnjem pohodu bje vojska prijateljski primljena i bi joj pružena svaka podpora.

Oružja je oduzeto u prostoru sjeverno od Une 2200 pušaka, 2000 samokresa itd., zatim velika količina strieliva. Nedvojim, da ima još spravljena oružja u zemlji, i zbivati će se još jamačno sukobi s obstojećimi razbojnikmi četami u Krajini; po vremenu doskočiti će se i tomu zlu. Strieliva biti de malo već medju pu­čanstvom.

Povratak vojske iz Bosne. Kako se javlja iz Beča, vratit će se od hrvatsko-slavonskih pukovnija u domovina, sliedeće: pričuvna pukovnija grofa Jelačića br. 79. otočani, pričuvne pukovnije Sokčevićeva i Filipovićeva U sve će se vratiti 44 batalijuna. 2 eskadrona i 2 baterije, po prilici 45.000 ljudi, zatim će se osim toga odpustiti od sve u Bosni i Hercegovini ostajuće vojske 45 pričuvnika starijih go­dišnjaka po svakoj pješačkoj kompaniji, tako da će broj u domovinu odpuštenih narasti i na 90.000. — Ovih dana javlja „Narodni list“ vratio se u Zadar 79. batalijun domobranstva dalmatinskoga, koji se toli junački borio pri osvojenju Livna. Isti list po­zdravlja domobrance sliedećimi riečmi: „Dobro nam došli junaci! Na krvnom polju vi dokazaste svietu da se niste izrodili, da ste vi vierni sinovi hrvatske majka, da u vami još živo kuca jonačko srdce Smiljanića, Jankovića, Kumbata, i ostalih neumrlih za­točnika narodne slobode proti divljem nekrstu! Hvala i vam i slava, što i na krvnom polju zapečatiste ljubav prama domu i domovini, te pomogoste razkršiti verige suznoj braći u susjednih semljah! — Žali­bože mnogi vaši drugovi ostaše na pustom razbojištu, i nema ih već medju nama; ali je njihova uspomena živa i živit će do vjeka u srdcih svih harnih sinova majke domovine. Slava njim! Tko za domovinu i slobodu pada, taj vjekom nemre. Njihova sveta uspo­mena bodrit će svih nas na nove polete, na nove žrtve za ovu našu zemlju, na koju će do vjeka za­ludu režiti nepozvani gospodari. Uz vaše plemenito srdce i hrabre desnice, domovina naša može mirnom dušom i pravim ponosom pogledati u budućnost. Dobro nam ae vratili, junaci! Živili!” Barun Kodić, okupiv oko sebe ciel batalijun pozdravio je njegovo junačtvo, naglašujuć, da domobranci proslaviše po cielom svietu ime Dalmacije, i da će povjest spomi­njati njihovo junačtvo. — Iz Hercegovine jurve se vratilo vojake u Dubrovnik, došao je naime glavom sam vrhovno komandajući preuzvišeni g. Jovanović s dvie baterije, i praćen crnogorskim vojvodom Vukotićem, te mnogimi odličnjaci. Cesta, kuda je vojska prolazila, bila je izkićena austrijskim i i hrvatskimi zastavami. Na večer bio je grad razsvietljen, i ciel se doček vršio u pod punom redu i slavju. I naši će domobranci biti odpušteni.”

Značenje riječi:

Pećka ili Pećigrad, Vališselo ili Cetingrad, Podzivica ili Podzvizd, Vrnogorac ili Vrnograč