Vikići portal stranica naselja Vikići
DOSIJE: Handžar divizija (ne)dovršena priča (1)
* Gradska uprava Vilfranša odabrala je Bihać za grad s kojim se kani bratimiti u znak pijeteta Feridu Džaniću, Bišćanina, vođi pobune protiv nacista u Drugom svjetskom ratu. Vilfranš je već potpisao sporazum o bratimljenju s Pulom u čast Hrvata poginulih u ovoj pobuni, a u znak pijeteta prema Bišćaninu Feridu Džaniću potpisivanje sporazuma o bratimljenju Vilfranša i Bihaća, uz pristanak načelnika Hamdije Lipovače, bit će upriličeno uskoro.
Sredinom septembra prošle godine delegacija Bihaća, predvođena načelnikom Hamdijom Lipovačom, na poziv rukovodstva francuskog grada Vilfranša, prisustvovala je svečanosti obilježavanja jednog od njihovih najznačajnijih historijskih datuma iz Drugog svjetskog rata.
Pobuna Bošnjaka i Hrvata u njemačkoj SS diviziji izbila je 1943. godine. Pobunj enici su ovladali gradom do momenta dok iz obližnjeg garnizona nije stiglo pojačanje. Gradom su ponovo ovladali Nijemci, a kolovođe pobune su strijeljani i pokopani na Polju mučenika. Vilfranš je bio jedini slobodan grad u zapadnoj Evropi jedan dan i zbog toga se 17. septembar 1943. obilježava kao dan sjećanja na borbu protiv fašizma.
Potraga za Džanićem
Na najavu ovog bratimljenja s velikim odobravanjem je reagirao Bišćanin Fuad Mujakić koji nam je iz ugla svjedoka vremena pojasnio razloge zašto do ovog sada najavljenog bratimljenja nije došlo ranije. Prvo je, kaže Mujakić, bilo najavljeno 1966. godine i dodaje:
– Vilfranš je prije više od četiri desetljeća tražio bratimljenje s rodnim gradom Ferida Džanića. U to vrijeme mislilo se da je Ferid porijeklom negdje iz Hrvatske, pa je dokumentacija s prijedlogom o bratimljenju poslana u Zagreb. Savez boraca Hrvatske proveo je temeljitu istragu i ustanovio da je Feridovo rodno mjesto Bihać, pa je iste godine dokumentacija proslijeđena ovamo. U Bihaću su se
Prošao bez odgovornosti
Za svoje učešće i ulogu u Handžar diviziji krivično nije odgovarao Zvonimir Bernwald. Rođen je 1924. godine u Slavonskom Brodu u folksdojčerskoj obitelji. Nakon Drugog svjetskog rata u strahu od partizana i komunista sklonio se u Njemačku gdje trenutno živi u mjestu Nesselwagen. U radnoj karijeri afirmirao se kao visokoobrazovani grafički radnik. Nakon višegodišnjeg djelovanja kao vodeći stručnjak tvrtke F.K. Werke u Trossingenu (Wirtemberg» radio je od 1961. do umirovljenja 1989. godine.
O sebi je napisao da je kao Volksdojčer rođen u Slavonskom Brodu u Hrvatskoj 
1924. godine, od marta /ožujka 1943 do jula/srpnja 1944. godine bio član štaba Handžar divizije u ulozi prevodioca, tako da veoma dobro zna o svem onome što se o toj Hitlerovoj vojnoj formaciji govorilo i pisalo do sada. Po njemu o toj jedinici napisano je dosta ali ne u mjeri u kojoj je trebalo da se dođe do pune istine. U svom pisanju bavio se potankostima vezanim za pobunu u Vilfranšu u Francuskoj i za pozadinu koja je pratila nastanak, obuku i djelovanje Handžar divizije. Odgovori na brojna postavljena pitanja do kojih smo došli iz saznanja i znanja Fuada Mujakića i Zvonimira Bernwalda veoma su zanimljivi. Najviše iz razloga što se osim uloge u pobuni u Vilfaranšu Ferida Džanića (raz)otkriva i uloga drugog Bišćanina Halima ef. Malkoča. Sve ovo slijedi u nekoliko narednih nastavaka.
U to vrijeme Bihać je bio okružen željeznom zavjesom. A Bišćani jutara suzama umivani, ranama nanesenih od neprijatelja sa istoka i dijela braće sa zapada. To je najgore što nam se tada moglo dogoditi na način kako kaže arapska poslovica «Čuvaj se neprijatelja jednom, a prijatelja dva puta». To ima veze s događajem vezanim za upad Abdićeve paravojske na linijama kod Pećigrada. U centru Bihaća našlo se mnogo pripadnika Petog korpusa i parkiranih autobusa. Pred Hotelom «Park» bilo je dosta naših i francuskih oficira. Čuo sam kad francuski oficir pita: «Zašto idete tamo, zašto ih dirate, kad vas oni ne napadaju?» Koliko se sjećam odgovorio mu je Selmanović pitanjem: «Da li bi bilo časno od Vas, kao vojnika, da skrštenih ruku posmatrate kako vam čejreče državu?»
Prevodilac nije mogao prevesti riječ čejrek (četvrtina). Nastalu stanku prekinula je glasna komanda:
– Havarija, spremi vojsku za pokret!
Kratko vrijeme potom zažalit ću što sam tog bihaćkog junaka tom prilikom zadnji put vidio. Rahmetullahi alejhi – Bog mu se smilovao.. Bišćani su tih dana doživljavali tužne dane, a imali svoje junake. I u njihovu čast su građani francuskog grada Vilfanša, od ratne 1944. godine, polagali vijence kao svojim oslobodiocima. Jedan od njih je i Ferid Džanić.
Svjedok vremena
Fuad Mujakić, penzioner iz Bihaća, rođenje 1925. godine. U augustu 1943. godine je sa 17,5 godina mobiliziran i raspoređen u Handžar diviziju čije su pripadnike kao elitu SS-ovskih vojnih formacija naredbom Hitlerovih generala obučavali u više zemalja zapadne Evrope. Ne krijući da je bio pripadnik Handžar divizije Mujakić kaže daje za svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu krivično odgovarao po zakonima Jugoslavije iz Titovog vremena. Pod optužbom daje pripadnik Pokreta Mladi muslimani zajedno sa još 24 mladića uhapšen je u Bosanskoj Krupi 22. maja 1951 godine. Među uhapšenima bila su 23 Bošnjaka, dva Hrvata i jedan Srbin. Svi su, što je za čuđenje, tretirani kao Mladi muslimani. Nakon hapšenja UDB-a ih prebacuje u Sarajevo gdje su ispitivani i na kraju svako na različit način i osuđen. Mujakić je pod optužbom dvogodišnjeg učešća u neprijateljskoj vojsci osuđen na godinu dana stroge zatvorske kazne. Istu je odslužio u zatvoru u Banjaluci. Veća kazna nije mu izrečena iz razloga što je utvrđeno da se u Handžar diviziji nije našao dobrovoljno već kao mobiliziran maloljetni mladić. Olakotna okolnost bila je i to što kao pripadnik SS trupe nije bio tetoviran (nadlaktica lijeve ruke) i što je iz Handžar divizije prešao u domobrane u Petrinji u Hrvatskoj. Po odsluženju zatvorske kazne vratio se mirnom civilnom životu i svoj je radni vijek kao računovođa okončao u bihaćkom Tehnoteksu. Ratna prošlost nije mu bila smetnja u radu jer je i ona vlast trebala ljude od znanja i zvanja. Osim računovodstvom bavio se nogometom u krupskom “Bratstvu” i kratko i
bihaćkom «Jedinstvu» i to mu je pored vjere dosta pomoglo da evo dočeka i duboku starost. Ono što piše i govori iz vremena drugog svjetskog rata na određen način može pripomoći da se razumije kako su se i zašto Bošnjaci-muslimani našli u jednoj elitnoj SS trupi Hitlerove fašističke vojne mašinerije.
(Ne)razumliivo svojatanje
Francuzi su ponosi na pobunu u Vilfranšu. Pobunjenike smatraju svojim oslobodiocima makar u jednom jedinom danu, a pobunu smatraju djelom jugoslavenskih partizana. Srbi kroz djelovanj e diplomacije bivše države ovaj su događaj smatrali djelom islamiziranih sunarodnjaka. Hrvati su u povodom 50. obljetnice pobune u Vilfranšu štampali poštansku marku. Uklonili su spomen-ploču s crvenom zvijezdom petokrakom, a na prostoru smaknuća učesnika pobune, nazvanom «Avenija Hrvata», podigli su monumentalni spomenik ucviljenoj majci Hrvatskoj uz činjenicu, koju nikada nisu negirali, da se na čelu pobune nalazio Bišćanin Ferid Džanić.
– Svi drugi su se s poprsja zloglasne Handžar divizije (glavninu činila vojska iz BiH) okitili antifašističkim znamenjem, ostavivši samo Bošnjacima essesovački epitet. Takav, svijetli događaj iz naše historije ne bi smio ostati nerasvijetljen, jer bi nas do sudnjeg dana proklinjala mladost Bosne koja leži u toj dalekoj tuđoj zemlji, stava je Fuad Mujakić.
Sadašnji načelnik Bihaća, Hamdija Lipovača je za kratko vrijeme uradio sve ono što desetljećima nisu uradili njegovi prethodnici. Bihać i Vilfranš će biti bratimljeni u znak sjećanja na Ferida Džanića.
Mjesto gdje je izvršeno smaknuće pobunjenika do 2004. godine zvalo se «Polje jugoslavenskih mučenika». Od tada je «Polje hrvatskih mučenika». Mujakić navodi da se njemački povjesničar Zvonimir Bernwald (bio član Handžar divizije) svim svojim autoritetom zalaže da se na ovom mjestu postavi spomen ploča s natpisom:
«Ovdje počivaju Bošnjaci muslimani i Hrvati, koji daleko od svoje Domovine u ratnom vihoru 1943. godine položiše svoje mlade živote. Njihov primjer neka je apel za mir i razumijevanje među narodima».
Time je svoje reagiranje na najavu bratimljenja Vilfranša i Bihaća, završio Bišćanin Fuad Mujakić. Međutim, mi na ovome nećemo stati i u narednim brojevima ćemo se pozabaviti temom zloglasne SS Handžar divizije, Hitlerove vojne formacije u čijoj su se uniformi kao dobrovoljci i ratnim vihorom mobilizirani našli i mladići s ovdašnjih prostora. Jedan od njih je bio i svjedok tog vremena Fuad Mujakić iz Bihaća i njegov poznanik iz Handžar divizije Zvonimir Bernwald.
Safet HRNJICA
Izvor: 037Plus
