Vikići portal stranica naselja Vikići
Simbol su mira ljubavi i razumjevanja. Golubarstvo ili uzgoj golubova kod nas nosi tradiciju još iz perioda osmanske vlasti i danas se mnogi pojedinci bave ovim hobijem. Postoji više klubova uzgajivača golubova, raznih državnih i međunarodnih izložbi i takmičenja sa golubovima. Kratka priča koju donosimo ima veze sa golubarstvom i ljubavlju čovjeka prema golubovima ali i obratno. U pitanju je ljubav koju i životinje i te kako osjećaju prema plemenitom čovjeku.
Priča počinje ovako: „U selu Olovo u općini Kupres donedavno je živio jedan strasveni zaljubljenik u golubarstvo koji je u svojim golubarnicima prema autoru priče, imao oko 800 golubova. Sudbina je htjela da uzgajivač i vlasnik golubova iznenada umre u šezdesetim godinama života. Uzrok smrti je bio moždani ili srčani udar što suštinu priče nimalo nemjenja. Tog vrelog ljetnog dana u vrijeme organizacije sprovoda, prije nego što je krenula povorka sa kovčegom pokojnika od kuće prema groblju, na krovovima kuća nalazili su se svi golubovi koji su iz ptičije perspektive posmatrali sam sprovod. Kada se povorka sa kovčegom pokojnika uputila od kuće, sa krovova su se uzdigli i poletjeli i golubovi leteći u krugovima ili paralelno sa povorkom i povremeno pravili hladovinu onima koji su se lagano kretali iza kovčega. Pred sami ulaz u seosko groblje svi golubovi su sletjeli na zemlju i poredali se pored puta baš kao vojnici u kolonama odajući posljednu počast svome vlasniku. Očevidci su pričali da su golubovi bili postrojeni u tri ili četiri paralelna reda i nisu se pomjerali sve dok i posljedni iz povorke koja je pratila kovčeg sa tijelom pokojnika nije ušao u groblje. Kada su nakon završetka molitve od strane svećenika svi prisutni na sprovodu uzimali po grumen zemlje i bacali ga u grob, to isto ali na ptičiji način učinuli su i golubovi. Sletjeli su na gomilu sa zemljom i svojim crvenim nožicama grebali zemlju rušeći maleno grumenje u sam grob.“
