Oslobođenje V. Kladuše – august koga će Velika Kladuša zauvijek pamtiti

Tog ranog jutra 21.8.’94.u V.Kladuši svanulo je i prije izlaska sunca, kada je u grad ušla 505.Viteška motorizovana brigada i 506 bosanska brigada. Prvo oslobođenje grada!

Jače od sunčevih zraka Kladušane je ogrijalo kada je komandant Izet Nanić prošetao Kladušom.

Bosanski izdajnik Fikret Abdić, valjda brzinom svjetlosti sa svojim.autonomašima “hrabro” pobjegao svojim pobratimima četnicima.

SJEĆAM SE kako me tog jutra telefonskim pozivom probudio gen. Dudaković u 5,55, razbudila sam se u hipu :

” Šta je curo spavaš, dok ti spavaš mi oslobodili Kladušu.”

I nastavi mi, k’o da sam mu vojnik zapovjednički diktirati, prvu kratku vijest o oslobođenju, koja MORA ići u vijestima u 6 sati.” Kasnije opširnije.

Čovjek si umislio da ja mogu tako brzo napisati izvještaj, kao što 5. korpus može osloboditi Kladušu.

Vela havle.

I brzinski izdiktira vijest.

Gledam na sat, MUNUTA I POL DO ŠEST!

Što sad’,zapovijed je MORA!

Izvještaj ne stignem napisati, mozak radi sto na sat, još mi odzvanjaju generalove riječi, gledam one skraćenice, bolje reći škrabotine od na brzinu uhvaćenih bilješki generalovih riječi i odlučim: IDEM UŽIVO!

“Okrećem” Radio Sarajevo, misleći u sebi, usput učeći bismillu: tko će sad’ dobiti Sarajevo?

I dok još nisam dovršila ni misao ni bismillu, kao čudom božjim, telefon u radijskoj režiji zvoni od prve, vijesti već krenule, kažem tehničaru, bez uvoda: Prekidaj sve, puštaj me odmah, idemo u živo, pusti sad urednike.

Kasnije mi ispričao da je bio u sto muka, kako.će objaviti na svoj ruku, bez urednika, ali kaže da sam djelovala toliko sigurno, “zapovjednički,” strogo, pa me ipak pustio pa što god urednici rekli.

Nisu imali što reći, mogli su samo slaviti sa cijelom Bosnom kada je prostrujala vijest:” KLADUŠA SLOBODNA.!”

Bili smo prvi, prenijeli nas svi svjetski mediji.

5. Korpus, njegove slavne brigade još jednom osvjetlali obraz cijeloj oslobodilačkoj Armiji Bosne i Hercegovine, dali nadu u konačno slobodu zemlju.

Dio mog tada pomalo euforičnog izvještaja tada je glasio:”Kladuša je slobodna. Da se ne zaboravi, u Veliku Kladušu prva je ušla 505.Viteška motorizovana brigada i 506. bosanska brigada.”

Nemam sačuvane svoje ratne izvještaje pa zahvaljujem mojoj prijateljici Enisa Ljubijankic koja mi je poslala ovaj dio mog tadašnjeg izvještaja, iz knjige “SVJEDOK ISTINE,” Sehudina Aleševića,koji je, kako mi je jučer sam potvrdio, bio “lični pratilac i vozač generala IZETA NANIĆA.”

I, eto, i mog izvještaja kao malog “Svjedoka istine.”

HVALA!