Ljekovitost imele

Najbolja je imela sa topole, bora ili voćnih stabala, dok je imela sa hrasta otrovna. Prepoznaje se po žutim bobicama, dok su druge bobice bijele boje.

Još je Hipokrat prepoznao imelu kao lijek protiv vrtoglavice i padavice, a kasnije su otkrivena i ostala svojstva. Imela je, ukoliko se upotrebljava u malim dozama, najbolji lijek za snižavanje krvnog pritiska, za cirkulaciju, metabolizam, kod hormonalnih poremećaja kao i za rad srca. Imela je lijek protiv glavobolje, grčeva, angine pektoris, asteroskleroze, zamora, gubitka volje i slično. Takođe ima diuretičko djelovanje pa pospješuje mokrenje, smanjuje burežnje tegobe i mokračni kamenac. Danas se imela najviše koristi protiv epilepsije, histerije, astme, nesanice, hroničnih grčeva, kao i spoljašnjeg i unutrašnjeg krvarenja. Veoma je korisna ženama pošto smanjuje menstrualne tegobe, ali i rješava probleme menopauze, tačnije, umanjuje valunge i lupanje srca. Imela čisti krv i podstiče rad gušterače, a djelotvorna je i kod upalnih bolesti zglobova i skleroze. Smatra se lijekom koji štiti od raka i deluje antikancerogeno.

U našim krajevima imelu možete pronaći gotovo svuda u prirodi, prepoznatljiva je a možete je koristiti u čajevima, kao tinkturu ili mast o čemu sami odlučite, za to možete pronaći puno recepata na internetu.