Brammertz:” RH traži pravdu samo za svoje żrtve.”

A MAJKE BOSANSKIH ŠEHIDA?!

Šehida koje su i HV i HVO mučki “slali” na drugi svijet. Poštivanje njihovih majki ne spominje.

Ne priznaje ih, ne spominje, jer bi time morao spomenuti i priznati i hrvatske zločine nad Bošnjacima.

Ne bi mogao govoriti o “najljepšoj hrvatskoj ratnoj istini.”

Svijet vidi da “Hrvatska traži pravdu samo za svoje žrtve, one drugih nacionalnosti ju ne zanimaju,” kako je u UN-u pred očima cijelog svijeta rekao bivši glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz.”

To je jako naljutilo hrvatskog predsjednika, pa je drsko, ispod svake razine, a kamoli predsjedničke, odbrusio Brammertzu:

” Baj, baj,…naša istina je jedna od najljepših, najčišćih, našoj istini ne treba pranje, omekšivač i deterdžent.”

O kakvoj to “najljepšoj hrvatskoj istini govori? Jesu li li i Ahmići, Heliodrom dio te “najljepše hrvatske istine,” ili Tuđmanov i Šuškov UZP kojeg ne priznaje?!

Ta “najljepša najčišća hrvatska istina,” najprljavija je hrvatska laž.

HRVATSKU TVRDOKORNU RATNOZLOČINAČKU MRLJU – UZP, ne mogu isprati ni svi deterdženti ovog svijeta, ni omekšati svi omekšivači zajedno.

Podsjetio je Brammertz da je RH “u početku bila za kažnjavanje ratnih zločina, a sada ih opstruira.”

ISTINA, RH JE U POČETKU SURAĐIVALA, koliko se puta samo Tuđman hvalio da su baš Hrvatska i on osobno jedan od inicijatora osnivanja Haškog suda.

Jest, ali silom prilika, kada je Tuđmanova Hrvatska zbog politike prema BiH bila pod sankcijama, pa se obećavalo sve što je međ. zajednica tražila.. Čak se i ratne zločince, “hrvatske vitezove,” pjesmom ispraćalo u Hag.

A onda rikverc, izmišljena nova hrvatska ratna teorija, još u Tuđmanovo i Šuškovo doba da u “Domovinskom ratu nije moguće počiniti ratni zločin.”

Tim utabanim bosanskim stazama Tuđmana i Šuška, gazi danas Milanović.

A ako se, po hrvatskoj ratnoj teoriji, Hrvatska u praksi branila (i) u Bosni, znači i Bosna spada pod hrvatski Domovinski rat. Polazeći od tih hrvatskih tlapnji o obrani Hrvatske u Bosni, zločini HV-a i HVO-a, čije se ratne zapovjednike odlikuje, najbolje pokazuju kakvi se strašni zločini mogu počiniti u “obrambenom ratu!”

I ONDA MILANOVIĆ GOVORI O “NAJLJEPŠOJ HRVATSKOJ ISTINI.” Kuka da Hrvatskoj nitko u ratu nije pomagao, da ju se preziralo, da su joj “visile” sankcije.

Kao da je prespavao to doba, nisu Hrvatskoj “visile” sankcije, bila je pod sankcijama zbog Tuđmanove politike prema Bosni. Koju on danas slijedi i ponavlja.

Kao Tuđman, traži pravdu i priznaje samo “svoje žrtve.” Bošnjačke se ne priznaju, jer bi se time priznao i zločin.