Vikići portal stranica naselja Vikići
Pričala mi je mama legende o tebi, govorila mi o ljepoti tvojoj, a kad sam malo porastao i sam sam se uvjerio. O, kako li si divlja i divna! Oduzimaš mi dah baš svaki put! Sve je istina što je mama rekla.
Plovio sam tad sa mamom u čamcu kroz tvoje vode i tad ti bio najbliže. Neopisiv osjećaj! Tako si tirkizna, duboka i brza. Tvoji slapovi najljepšu muziku sviraju! Tako bih želio stopiti se s tobom, ali dok još malo porastem i hoću, sad mi mama ne dozvoljava.
Govorila mi je mama kako je nekad kad je bila mlada, dolazila na tvoje obale noću. Otvarala ti je dušu i govorila ti svoje tuge, želje, snove. Znala je da je ti slušaš i nikom nećeš odati njene tajne.
Doci ću ti i ja, ljepotice smaragdna, dok porastem još malo. Spremio sam flašu, a u njoj će biti poruka, ispisana najveća želja srca moga. Povjerit ću ti se kao što je to radila moja mama. Zamoliću te da čarolijom svojom ostvariš moju želju jer mama je rekla da si ti čarobna.
Molit ću te da izliječiš moga brata i izbrišeš suze sa lica moje majke…
Kada porastem dovešću ga i napojiti bistrom vodom tvojom, možda progovori. Samo ću tebi suze svoje pokazati…
Čekaj me najljepša, najbistrija moja, čekaj me još malo! O ti, koja razbijaš ogromna brda daleka, mučiš se, razmičeš klance i kidaš svoje zelene lance! Razbij i moju tugu tako!
Jedna i jedina, rijeko moja, znam da ćeš mi nekako pomoći ili barem ponijeti dio boli da nam bude lakše…
Lakaše mami, bratu i meni…
Autor: Tarik Halkić učenik iz poručne škole Vikići
Pjesma je prijavljena za literalno takmičenje “Poema Pounja i Smaragdno slovo” u okviru projekta “I Love Una”.
