Pogled kroz bodljikavu žicu u BiH

Svi mostovi u svijetu su izgrađeni da bi povezivali a ne razdvajali pa tako i most na rijeci Korani u Tržačkim Raštelima. Nasred tog mosta u mjesecu avgustu 1995. godine, kobajagi  spojile su se jedinice hrvatske vojske, 1. gardijske brigade „Tigrovi“ s pripadnicima 5. korpusa Armije RBiH, što je značilo i spas za mještane bihaćke regije koji su bili u potpunom okruženju srpskih vojnih snaga pune tri godine. Uistinu pripadnici dvije vojske su se spojile u Rakovici nekoliko dana ranije nego što se za medije odigrao čin na mostu u Tržačkim Raštelima. Raštela su poznata i po svojoj pijaci koja je svakog utorka u sedmici i ima dugu tradiciju još od vremena turske vlasti. I sam naziv Tržačkih Raštela izveden je od imena starog grada Tržca i riječi raštel (latinska riječ za mjesto gdje su se vršile sve razmjene, trgovina…).  Iako postoji potpisan sporazum o malograničnom prelazu na ovom mostu tri godine su prošle a realizacija tog sporazuma nikad nije zaživjela. Najviše problema imaju mještani Tržca i Tržačkih Raštela jer posjeduju zemlju na drugoj strani rijeke Korane (R Hrvatska) a u nemogućnosti su da je obrađuju i gledaju kako svake godine sve više zarasta u korov.  Bodljikava žica na mostu podsjeća nas da smo u nekom logoru a ne na granici sa EU. Ne znamo hoće li ta moćna starica Evropa moći riješiti problem „Tržačka Raštela“, problem malograničnog prelaza, ali da ima samo malo dobre volje i razumjevanja i to bi bilo rješeno. Možda “moćna starica”, bodljikavom žicom na raštelskom mostu želi poručiti stanovnicima BiH nešto drugo, ili nam prijeti svojevrsni geto u kojem se već nalazimo.