Nikad’ umrli sporazum Boban – Karadžić

Kada danas slušate izjave hrvatskih političara, kao da slušate M. Bobana 90-ih.

Nema više ni Bobana, ni tzv.H.R.H.B., ali su i dalje metafora hrvatske politike prema Bosni, i danas se smatra da su hrvatski sukobi sa Srbima prolazne naravi,” pa je “jedino rješenje sporazum sa Srbima,” jer su “naši trajni neprijatelji Muslimani.”

Sada slušamo i gledamo isto, samo se sada “neprijatelji” umjesto “Muslimani,”zovu “Bošnjaci!”

Sve podsjeća na vrijeme Sporazuma Karadžić-Boban, u Grazu ’92.

Bit sporazuma bila je hrvatski ustupak Srbima da im se osigura koridor kroz sjevernu Bosnu, i srpski Hrvatima, otvaranje puta za stvaranje H.R.H.B. I time osigura podjela po etničkom principu.

Hrvatsko-srpski dogovori opstali i nakon Karadžića i Bobana, Tuđmana I Miloševića.

Dovoljno je čuti bilo koju izjavu predsjednika Milanovića, za kojeg Dodik nije “nikakav problem Bosne,” jer se s njim “sve može dogovoriti,” za razliku od ” sarajevske čaršije,” s kojom nema dogovora jer Bošnjaci provode “zulum nad Hrvatima.” Ili kada se u Saboru o Bosni raspravlja kao o nekoj hrvatskoj provinciji.

I sada gledamo slične sporazume:

Čovićevu podršku Dodiku u secesionističkim namjerama, Dodikovo krčenje puta Čoviću za treći entitet, prevedeno- za obnovu nekadašnje H.R. H.B. Nekada Karadžić, Boban, danas Dodik,Čović.

S istom, ili bar sličnom politikom i logistikom iz Zg.i Bg.

Umrli i Tuđman i Milošević, ali ih njihova politika u BiH nadźivjela.

U RH (kao da) ponovo jačaju snage koje smatraju da je podjela Bosne, po etničkoj principu “dobro rješenje” i za Hrvate u Bosni i za Hrvatsku. Nakon sporazuma u Grazu, bh. Hrvati su odmah počeli zaokrużivati svoje etnički čiste prostore, što pokušavaju i danas, što opet dovodi do današnje hrvatske politike, kao metafore sporazuma Boban-Karadżić u Grazu.

Od tada, do sada, težnje iste-podjela Bosne i Hercegovine po etničkom principu.

Umjesto dvojca Karadżić-Boban, dvojac Dodik-Čović. Logističari kao i nekad, Zg. i Bg.