Na Bundeku “prije Bundeka”

U ova huda, neizvjesna vremena volim se prisjetiti nekadašnjih bezbrižnih, dok nije bilo nikakvih sjenki rata.

SUPRUŽNIK I JA NA BUNDEKU “prije Bundeka,” dok je još bio divlji,s jatima divljih patki koje su veselo gakale i kupale se u jedva vidljivim jezercima prekrivenim žabokrečinom.

Sada je uređeni Bundek prelijep, ali i onaj divlji imao je svoje čari, neku divlju ljepotu.

Često smo, mladi, luckasti, išli na Bundek popiti čaj iz termosice.

Ja bih pješice, ali moja jača arapska polovica, nikud’ bez auta, pa iz prve ruke, pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću mogu

reći da su Arapi k’o Hercegovci– ništa bez bijelog mercedesa, srećom bez bijelih čarapa i Gospe. A i umjesto hercegovačke brlje samo jaki crni čaj.

Pa sad’ razmišljam da ovom mom “Hercegovcu” ipak oprostim onaj bijeli mercedes. Ako ne oprostim žalit će se da je ugrožen, da ga preglasavamm(što je, doduše, istina), tražit će konstitutivnost…

Ali još sam u fazi razmišljanja.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba