Kuda ide ovaj svijet?

Na ovu priču ponukao nas je jedan nedavni susret sa dječakom koji je djelio letke koji su nosili naslov ove današnje priče, hvala dječače koji nas osvješćuješ.

Svi se veoma često pitamo kuda ide ovaj svijet u kojem kao da od previše ljudi ne vidimo čovjeka, u kojem je sve manje suosjećanja jednih prema drugima i sve manje ljubavi uopće. Teza da je “puno ljudi posijano a veoma malo ih niklo” zaista stoji. Mudri filozofi su davno rekli: “Čovjek je čovjeku vuk.” A.I. reče: „Sve životinje ubijaju kada su gladne i iz sušte potrebe za preživljavanjem, jedino čovjek ubija iz zadovoljstva.“ Eksploatacije ljudi, iskorištavanje tuđe imovine, ugrožavanje života, uništenje čitavih oblasti i zajednica, držanje u nezavidnom položaju država je nešto što pojedini centri moći rade kako bi održali svoju oholost, nadmenost i hegemoniju. Zelenaštvo je postalo nezaobilazan sistem poslovanja, iako je to očito nanošenje nepravde, nasilja i štete onima koji su prisiljeni da po tome sistemu posluju. Proizvodnja sukoba, ratova i kriza je očiti način upravljanja mnogim državama i uređenjima. Migrantske krize sa hiljadama izbjeglih pa i cijelih država u pokretu. Centi moći su tu i sa nama. Kina do 2020. godine planira nadzirati ponašanje svojih 1,4 milijarde građana preko sustava 600 milijuna nadzornih kamera. Oni s najboljim ocjenama imat će i VIP tretman. Godinama se vrše testiranja na ljudima sa čipovima inteligencije kako nebi morali ići u škole i obrazovati se jer to su veliki troškovi za društvo a putem čipa bi bila upisana potrebna znanja ili od istih prenešena drugim. Odavno postoji mogućnost odabira robota ljubavnika ili ljubavnice tako da se nećemo morati upuštati u bračne neizvjesne vode. Omogućeno nam je da do punoljetnosti nemoramo znati šta smo po spolnom opredjeljenju muško ili žensko a djecu mogu usvajati svi u zajednici bez obzira na opredjeljenje. Živimo i hranimo se nezdravo, plaćamo nevidljivim novcem, radimo po PP sistemu (pidžama – posao) za mizerna primanjima koja su samo za preživljavanje, materijano nam je prioritet po ugledu na druge, rad pod stresom od kojeg se ne oporavljamo, potomke nam odgajaju drugi, svi mi smo ušli u virtualni svijet iz kojeg nemamo izlaz itd. Države nam vode nepismeni i sa kupljenim diplomama a mogu i osobe sa seksualnim identitetom homoseksualnosti. Zadatak menagementa javnog mišljenja tj. tvornica mijenja je ljudima dati uvjerenje da se nalazimo u idealnom društvu i da nema ničeg boljeg. Danas umjesto feudalaca imamo svjetske korporacije i crkvu koja podržava sistem kapitalizma. Dakle, crkva podržava bogate, tj. novac i moć. Zar je moguće da um savremenog čovjeka bude prepušten nepoznatim izvorima manipulacija, a nimalo gore da bude predmet usmjeravanja baba i vještica – proroka, a posebno opasnim znanim i neznanim centrima moći. Ropstvo današnjice je do sada najsofisticiranije ropstvo u povijesti čovječanstva u kojem robovi čak nisu ni svjesni da su robovi. Na pragu smo društva sa potpunom kontrolom uma i tijela. Kakav svijet ostavljamo budućim generacijama? Gdje je tu odgovornost svakog od nas ponaosob. Gdje se Vi tu nalazite i mi sa Vama?

Očekujemo Vaše komentare?