Imala je i Bosna svog Putina, čak dvojicu

“Dokažite da ste s nama, dokažite da nas nećete ostaviti, dok Ukrajinci plaćaju najveću cijenu za obranu svoje slobode i svoje zemlje, pa ne mogu reći ni dobro jutro, ni dobar dan, ni dobro veče, jer za neke ljude ovaj dan je posljednji,” zavapio je ukrajinski predsjednik Zelenski obraćajući se Europi i mnogima izmamio suze na oči, grč u želucu, strah, neizvjesnost hoće li se agresorske cijevi iz Ukrajine okrenuti i prema nekom drugom pravcu.

NEMOGUĆE je gledati Putinovu agresiju na Ukrajinu, a ne sjetiti se agresije na Bosnu!

BOSNA JE IMALA ČAK DVA “PUTINA,” MILOŠEVIĆA I TUĐMANA.

Koliko je samo bilo bosanskohercegovačkih “Kijeva,” “Harkiva,” “Hersona,” “Mariupolja,”… zbog njihovih UZP-a?!

Dobro je da je Zelenski dobio priliku da se obrati Evropi, Ukrajini treba pomoći pred pomahnitalim Rusom iz Kremlja i njegovim tenkovima, projektilima, avionima…

Ali opet se nameće Bosna i njezin prvi predsjednik.

DA JE PREDSJEDNIK IZETBEGOVIĆ IMAO PRILIKU BAREM SAT VREMENA OBRATITI I E. U. I V. S. UN-U i to na specijalno

sazvanim sjednicama, da cijeli svijet istovremeno čuje iz prve ruke istinu o patnjama Bosne.

Ukrajina je preslika ratne Bosne.

. I Bosanci su tada, kao sada Ukrajinci, plaćali najveću cijenu za obranu svoje zemlje i slobode.

Koliko je samo r. Predsjednik imao dana kada mu nije bilo ni do “dobro jutro, ni dobar dan, ni dobro veče, ” jer svaki dan gledao ljude kojima je to bio i posljednji.

Da je imao priliku svojim blagim, smirenim, ali odlučnim glasom i stavom sve to objasniti pred očima cijelog svijeta, možda bi cijeli svijet tada stao uz Bosnu, kao sada, daj Bože, uz Ukrajinu…

Ali Bosna je ostala sama, prepuštena sama sebi i svojim agresorima.

Da je bilo volje lakše je bilo zaustaviti Miloševića i Tuđmana, nego Putina.

Da je bilo volje….

Treba moliti i Boga i sudbinu i svjetske moćnike koji odlučuju o ratu i miru, da zaustave rat u Ukrajini, i spriječe novi u Bosni.