Vikići portal stranica naselja Vikići
Tog 16.2.'94. zsjedno smo putovali onim neudobnim transportnim UNPROFOR-ovim avionom iz Zagreba u Sarajevo. Upoznali smo se godinu prije, kada me netko predstavio tom velikom čovjeku.
Široko se, toplo iskreno nasmijao i rekao: A, to je ta mala vjeverica koja onako cvrkuće o Tuđmanu, postavlja mu pitanja koja kao da mi je on.(fra Petar) napisao. 
Uvijek me zvao ” Vjeverica.” Jednom me nazvao prije jedne redovite Tuđmanove mjesečne pressice, koju smo mi novinari između sebe zločesto zvali “Tuđmanova mjesečnica,” 
i, šaleći se, rekao: “Vjeverice odcvrkući mu i danas u svom stilu, gledat ću te, drži stalno ruku u zraku da ti da pitanje.” Poslušala sam tu “zapovijed božju”
i, šaleći se, rekao: “Vjeverice odcvrkući mu i danas u svom stilu, gledat ću te, drži stalno ruku u zraku da ti da pitanje.” Poslušala sam tu “zapovijed božju”Taj franjevac, provincijal Bosne Srebrene, Bosanac od glave do pete, oštro se suprostavljao tvorcu UZP-a, protivio njegovoj podjeli Bosne, nije se libio javno mu zamjerati što se miješa u :”Našu sudbinu, sudbinu, sudbinu Hrvata u BiH.”
FRA PETAR , svećenik koji je istinski širio vjeru i ljubav, pravi “božji izaslanik Neba na Zemlji.”
KADA SMO TOG.16.2.'94.,sletjeli na sarajevski aerodrom, vidjevši da drhtim od straha zbog fijuka granata, projektila i čega sve ne, rekao je: Vjeverice, ja ću biti tvoj štit, i stalno sam morala biti ispred njega, zakriljena njegovom širokom mantijom, pomogao mi da prva uđem u nekakvo oklopno vozilo uskog otvora, kroz koji se on onako korpulentan, jedva provukao, uz simpatičnu primjedbu: lako tebi filigranska Vjeverice, a ja ovakav jedva se provukao.
Negdje početkom 2000. nazvao me jednog jutra da se nađemo da mi pokloni svoju knjigu ” Vjerni Bogu, vjerni Bosni.”
FRA PETAR JE BIO I JEDNO I DRUGO.
Svećenik koga je bilo milina slušati, od koga se moglo puno naučiti. Jednom sam ga oslovila s “fra Anđeloviću,” odmah me poučio da sam trebala reći ili fra Petre Anđeloviću, ili samo imenom -Fra Petre, nikad samo prezimenom.(Da se ne sramotim).
Još i sada u jednoj tekici imam njegov broj telefona na zagrebačkoj Zvijezdi gdje je stanovao. Da ga bar mogu nazvati tamo GORE, da barem još jednom čujem ono :”Vjeverice, drži ruku u zraku, pitaj ga, gledat ću te…”
Pogotovo ovih dana kada je bila i godišnjica smrti tog velikog čovjeka. FRA PETAR umro je 14.1.2009. Vječna mu slava. Počivao u vječnom miru, nad svojom Bosnom.
Njegova “Vjeverica.”
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba
