Naselje Vikići na meti politike

Ovogodišnje predizborno ludilo nije zaobišlo ni naselje Vikići. Od kako je zvanično odpočela predizborna kampanja 12. septembra 2014. godine, ovo naselje posjećuju raznorazni kandidati iz raznih stranačkih partija. Opet obećavaju da će učiniti razna čuda samo ako za njih glasamo a nenude baš ništa osim upaljača i poneke majice porovjerenim simpatizerima sa pregrštom predizbornog materijala. Poneko od njih idu toliko daleko da traže da se glasa samo za njih jer ih za ostale na listi nije ni briga. Uostalom ništa novo što već nismo do sada viđali. Plakate sa poznatim i nepoznatim licima se smejnjuju iz noći u noć jer njihovi aktivisti za svoj račun lijepe svoje dok skidaju tuđe i obratno samo nek se šareni a tako će trajati sve do izbora. Sve je ovo već viđeno i provjereno uspijeva kod nepismenog naroda a najbolje prolaze posjete od praga do praga. U toku ove predizborne kampanje MZ Izačić i naselje Vikići posjetili su premijer i ministar vanjskih poslova države BiH mada nam nije do kraja jasno dali kao predizborni marketing ili radna posjeta ili oboje, jer na žalost nitko od zvaničnika iz MZ nije ih dočekao i pokušao iskoristiti njihovu posjetu da dobrobit nas sviju. Opšta ocjena dijela ovakvog predizbornog predstavljanja partija, koje uglavnom drže vodeće pozicije u Bosni i Hercegovini, jeste da se porukama želi zadržati nacionalna svijest kod birača – pa koliko god iznajmljivanje bilborda košta. Stranke su, međutim, ostale dosljedne ovakvom, kažu stručnjaci iz oblasti javnog mnijenja, zastarjelom obliku predizbornih aktivnosti. Zašto i ne bi? Obećanja koja su davali s plakata nisu se odnosila na životna pitanja koja sve više tište običnog građanina, birača. Vraćanje političara retorici i sloganima tipa „stare trube kad zatrube“, u zemlji gdje je alarmantnih 50 odsto stanovništva nepismeno, neće nas nikud naprijed odvesti. Nakon predizbornog, a potom i postizbornog političkog ludila, obilježenog, ne sumnjajte, izraženom nacionalnom homogenošću, otrežnjenje će građanima stići u vidu sve skupljeg života. Nije mi jasno zašto se isčekuju izbori da bi se kao nešto uradilo kada izbori neće ništa promijeniti.