Lako za sadašnji srpsko/hrvatski “diplomatski rat”

PUNO JE OPASNIJI ZAJEDNIČKI HRVATSKO/SRPSKI DIPLOMATSKI RAT PROTIV BiH?

Počeo još ’90-ih, a kad’ će prestati- ne zna se.

Kažu analitičari- pravi diplomatski rat Hrvatske i Srbije.

A što je s “diplomatskim ratovima” koje i Hrvatska i Srbija vode protiv Bosne i Hercegovine, bez prekida, od pravog rata do danas?!

Što pojedinačno, što zajednički.

BEZ DVOJBE, Hrvatska je donijela dobru odluku kada je zabranila Vučićev “privatni” posjet Jasenovcu, unatoč tome što je to izazvalo “diplomatski rat,” jer je Vučić htio doći u Hrvatsku bez ikakvog dogovora s nadležnim organima R. H., kršeći sve diplomatske protokole i uzuse.

Hrvatske vlasti mogle su biti još oštrije, proglasiti Vučića onim što zapravo jest-persona non grata u Hrvatskoj.

Ali, Hrvatska je pri tome “zaboravila” samo jednu “sitnicu,” svoj odnos prema BiH, prema kojoj se hrvatski političari ponašaju, isto kao sada Vučić prema Hrvatskoj. I oni odlaze u Hercegovinu, kao i oni iz Srbije u tzv. R.S., kad se sjete, bez ikakvog dogovora sa službenim, nadležnim državnim organima vlasti u Sarajevu, čak ih i ne obavijeste.

VUČIĆU DOVOLJAN DODIKOV PROTOKOL, MILANOVIĆU ČOVIĆEV, jer mu se “fućka” za Sarajevo.

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, Hrvatska i Srbija k’o dva oka u glavi.

U Zagrebu kažu da je Vučić svojom provokacijom htio pogaziti dostojanstvo Hrvatske.

Vjerojatno, ali što je s dostojanstvom Bosne i Hercegovine, koje uporno, drsko, opasno, gaze i Zagreb i Beograd. Što pojedinačno, što zajednički.

Hrvatski i srpski “dečki” umislili da su sionski mudraci, koji će lako “prijeći” Bosnu. Nit’ su ju prešli, nit’ će ju prijeći.

Osim što unose nemir u suverenu, međunarodno priznatu državu, prijeteći joj novim škrabotinama na kartama, zemljovidima, non paperima, nisu bogznašto postigli.

Vučićevo najveće postignuće je što je ispunio sve moguće uvjete da ga se proglasi personom non grata u Hrvatskoj, i zajedno s Milanovićem u Bosni. I Zoki, k’o i Vučić, prikupio već i prekoviše uvjeta u Sarajevu.