Košnja na vikićkim livadama i općenito okolini odvijala se svuda u isto vrijeme, dvaput godišnje, pola mjeseca i duže uz veći broj kosaca. Zaista je to bio izrazito naporan posao, koji je trajao po cijele dane . U maju i junu na livadama sve oživi: jedni kose, drugi prevrću, suše, treći svalaju, diju na brklje – kladinje, prave naviljke. Smijeh i razgovor okupljenih na livadama miješao se sa zvonkim pjevanjem kose dok se brusi “bergamo” brusem i klepatom klepca i babice, a prašnjavim putevima se neprestalno čuo škrip teških vozova sijena, na kojima umorna djeca, omamljena mirisom svježeg sijena, pjeva po koju omiljenu pjesmicu…
Ovako bi mogli započeti priču o košnji i spravljanju sijena u Vikićima ili u stara dobra vremena kada se sve radilo “ručno”. Danas uz upotrebu mehanizacije, poljoprivrednih mašina i traktora ovdašnjim farmerima je daleko olakšan život ali samo kada je u pitanju fizički rad jer se sve ili gotovo sve radi “mašinski”. Duži period sunčanog i toplog vremena kao što je ovaj, farmeri koriste za košnju i sušenje odnosno spremanje sijena za zimski period. Kosi se onoliko koliko se za jedan dan može smaknuti sa livade da nedaj bože ne pokisne ato opet zavisi od toga dali farmer posjeduje sve potrebne priključke od kose do balirke ili to “zajma” odnosno iznajmljuje od drugog koji također radi to isto. Farmeri se uvijek žale pa i ovaj put da pokošeno sijeno nije baš najbolje kvalitete i da je malo preraslo ali barem se “uhorilo” i dobro će doći svaka bala. A bala sijena ima raznih od onih “kockastih” do okruglih omotanih u foliju radi lakšeg čuvanja na otvorenom. Oni koji se ozbiljnije bave ovim poslom, u za to pogodne prostore spreme 2000 bala kvalitetnog sijena pa i do 10000 za vlastite potrebe zimske izhrane stoke.
Vikići portal stranica naselja Vikići
