Kapitalizam je genocidni poredak par excellence

Svijet je postao kapitalistički krematorijum. Kapitalizam se zasniva na ekocidnom terorizmu. Sve je manje života i sve je manje ljudskog. Otkucavaju posljednji sati na ekološkom satu. Nije riječ samo o zagrijavanju planete, već o sistematskom uništavanju živog svijeta i čovjeka kao biološkog i ljudskog bića. Na profitu zasnovana poljoprivreda uništava zemljište sve otrovnijim hemikalijama, genetski izobličenim biljkama i monokulturama. Šume umiru. U toku je uništavanje vodnih resursa. Na stotine hiljada kontejnera punih nuklearnog otpada bačeno je u okeanske dubine. Preko 90% mora i okeana je zagađeno. U toku je genetsko izobličenje čovjeka i biološko propadanje naroda. Vazduh, voda, hrana – sve je zatrovano. U namirnicama svakodnevno se povećavaju „dozvoljene“ količine aditiva. Njihovo zbirno dejstvo sve pogubnije utiče na zdravlje čovjeka i na njegove genetske osobenosti. Sve veći broj mladih pati od teških oboljenja. Sve veći broj ljudi je sterilno. Na kapitalistički način degenerisana medicina i farmacija ne nastoje da se bore protiv bolesti, već da stvore što veći broj profitabilnih bolesnika i na taj način prošire svoje tržište. Kapitalizam je genocidni poredak par excellence. Od Drugog svjetskog rata do danas svjetski kapitalizam ubio je preko milijardu ljudi, od čega na stotine miliona djece. Zahvaljujući globalnom ekonomskom fašizmu, koji su uspostavile najrazvijenije kapitalističke zemlje, u svijetu svakoga dana od bolesti, gladi i žeđi umre preko 30.000 djece … Ubjedljiva većina ljudi živi u stanju stalnog psihičkog stresa. Nekada smo se čudili američkim vjestima ili filmovima gdje čovjek poslije otkaza maltretira porodicu ili uzme pušku i pobije prolaznike. Nažalost, na putu smo da to sada postane i naša stvarnost.To je globalni fenomen, koji kod nas još nije došao do punog izražaja, jer smo devedesetih godina očvrsnuli i makar djelimično se „vakcinisali“ protiv kapitalističkog stresa. Ne morate ni da budete stručnjak da biste uvideli da mentalno stanje nacije nikada nije bilo gore. U zemlji gdje je stepen nezaposlenosti prestao da se mjeri, imate armiju isfrustriranih i bezvoljnih ljudi. Fašizam nije ništa drugo nego zadnja linija odbrane kapitalizma. U fašizmu apsolutnu vlast drže upravo korporacije, zato se taj sistem često i naziva korporativizam. Harizmatične vođe nisu ništa drugo nego obični glasnogovornici tog sistema i njihovih pravih vladara … U kapitalizmu nema mjesta za emocije, poeziju, filozofiju, da bi se čovjek razvio kao umno i osjećajno biće, već samo za robotizovane nakaze poput Ramba i raznih terminatora koje nam nudi Holivudska filmska industrija, sa ciljem da se stvori masovni idiotizam. Na glavnim elektronskim medjima nema ni jedne ozbiljnije i temeljnije diskusije o problemima čovjeka, zato i postoje sve te televizije u kojima je 99% emisija zabavnog karaktera, kojima je glavni cilj da zaglupe i idiotizuju čoveka, a s druge strane život na planeti u svim državama polako nestaje, priroda se nemilice zagađuje, čovjek stalno ratuje, i sa sobom, i sa drugima, svuda … on nestaje, mutira … tako da je glavna poenta svih tih televizija ta, da u momentu kada čovjek osjeti nezadovoljstvo sve gorim i gorim životom, ne uključi um da razluči šta je šta i da tako pokuša da nađe rješenje za svoje probleme, već da po “munjevitoj” robotizovanoj refleksnoj navici, pritisne taster na daljinskom, i tako uđe u virtuelni svet raznih televizija gde će samo naći utjehu i kompenzaciju za svoj već unapred prihvaćen život gubitnika, zombija … Kada u čovjeku nestane ljudske topline on postaje mrtvac koji hoda. Nevjerovatna je veličina zla koje kapitalizam nanosi ljudima … Nevjerovatna je količina patnje koju čovječanstvo doživljava … A novi, humani svjet je na dohvat ruke. Treba se, samo, organizovati i boriti.