Bosna i Hercegovina zemlja siromašnih ljudi

U BiH je odavno broj nezaposlenih premašio cifru od pola miliona i vrtoglavo se približava još većoj od 600.000, a od njih je zasigurno veliki broj onih koji su bukvalno gladni i nemaju šta da jedu, cijeni se da je to više od petine ukupnog broja nezaposlenih. Ovo su za normalnog čovjeka šokantni pokazatelji o radno sposobnim građanima koji su na birou rada na evidencijama radi evidencije. Ako se tomu doda da oko 60 posto penzionera kojih ima 600.000, prima najniže penzije koje nisu dovoljne za minimum minimuma i nedostatne su za jedan obrok dnevno, zaista treba da svima bude jasno da smo građani zemlje koja najmanje brine o njima samima. Treba da je jasno da je Bosna i Hercegovina zemlja siromašnih ljudi, to potvrđuju i sve statistike. Trebali zanemarivati činjenice ili to okarekterisati samo kao loše i neobičajne pojave, ali prizori ljudi koji rove po kontejnerima ili prose na ulicama su iz dana u dan sve češći i sasvim uobičajni. Mnogima su javne kuhinje jedina mjesta gdje mogu pojesti topao i barem jedan obrok na dan. Javne ili narodne kuhinje imaju svakim danom sve više korisnika, pred nosevima moćnika u svim centrima moći su sve veći redovi gladnih. Istina i druge su države nakon ratnih dešavanja imale i držale javne kuhinje ali je to u najgorem slučaju trajalo najviše do 5 odnosno 6 godina nakon čega su one prestale postojati a u BiH i nakon 20 godina nakon rata sve više je onih koji traže obrok i iz dana u dan ih je sve više i više.

Da država BiH ima dovoljno novca to je nesporno, samo je pitanje kako se on raspoređuje i gdje završava. U vrijeme trenutne „krize“ uz malo više solidarnosti među ljudima ova napaćene i prelijepe zemlja bila puno ljepše mjesto za živjeti, i nabi obrok u javnim – narodnim kuhinjama bio bogatiji samo od izbora do izbora.

Pored javnih – narodnih kuhinja, najsiromašnijem dijelu građana države BiH nedostaju i socijalne apoteke, gdje bi bez naknade mogli dobiti i najneophodnije lijekove. Veliki broj je onih koji uopće nemaju zdravstvenog osiguranja i njih je najmanje pola miliona a neke statistike kažu i 600.000 što je zastrašujuće i pokazuje da uopšte sistem ne funkcioniše.

Dali će nakon ove kišovite jeseni i tmurne zime, “proljeće” donijeti bolje sutra?