1. Oktobra 2026.
Izačić, BA – 9 C

stranica naselja Vikići

Blog

Bošnjački kukolj i dalje napada r. predsjednika

Nada Al Issa

Ti s dna bosanskog mulja koriste čak i predizbornu kampanju, da i mrtvog “Aliju,” optužuju da je “dijelio Bosnu.”

Čovjeka koji je živio za Bosnu.
To je toksična sorta koja razjedinjuje bošnjački korpus sada, kada je jedinstvo najpotrebnije, kada bivši agresori prijete da to ponovo postanu.
TO JE VELEIZDAJA.
Već sam o tome pisala, ali kako napadi ne prestaju, ne prestajem ni ja.
GDJE SU BILI TI VELIKI PATRIOTI KAD SE PUCALO, KAD’ SE BRANILA BOSNA?!
U raznim “Minken,” “Sidney, ” “Vankuver,” “Viena” i tko zna kojim sve “šank brigadama,” dok je “Alija” izgarao za Bosnu.
Često ponosno ističem da sam imala privilegiju tih ratnih dana puno biti uz r. predsjednika, gledati ga kako se bori za opstanak Bosne, stoga mi je mučno čitati kako ga neki Bošnjaci napadaju da je “dijelio Bosnu.”
Napadaju ga politički nepismeni i što je potpisao Dayton.
Da nije potpisao Dayton, “potpisao” bi još hiljade smrti, još koju “Srebrenicu,” “Ahmiće,” “Dretelje,” “Heliodrome…”
TREBALI STE GA VI IZ “ŠANK BRIGADA,”koji ga sada i mrtvog napadate, vidjeti u najtežim trenucima kako se borio za Bosnu, dok ste ju vi “branili” pijanim pričama klatareći se za nekim šankom.
Viđala sam i takve koji su prije džume jeli slaninu, zalijevajući ju rakijom, poslije uzeli abdest i mislili grijeh oprošten.
Možda ti šank borci i mogu okajati “grijeh” i slanine i rakije, ali grijeh spram Bosne i njezinog prvog predsjednika ne mogu.
TREBALI STE VI GENERALI POSLIJE BITKE VIDJETI PREDSJEDNIKA, kada bi se pri povratku u Sarajevo preko Zagreba, jer druge solucije nije bilo, još morao sastati i s Tuđmanom, koji je to lukavo koristio za svoju propagandu pred svijetom kako on, eto, nije agresor na BiH, jer prima njezinog predsjednika, kojega čak nije ni nazivao predsjednikom, već “vođom dijela muslimana.”
Sjećam se dobro jednog takvog predsjednikovog povratka iz Tuđmanovih dvora u ambasadu BiH.
Smišljali smo kako da i mene “prošvercamo,” ali nije bilo šanse, jer bi me Tuđman, naravno, odmah prepoznao, pa sam čekala u ambasadi.
Kaže mi predsjednik čim se vratio, gotovo s vrata :” Dijete, prvi put tražim od tebe da nešto napišeš, pa evo ti vijest, piši, citiraj me:
“PREDSJEDNIK IZETBEGOVIĆ DANAS SE, PO POVRATKU U SARAJEVO , U ZAGREBU SASTAO S PREDSJEDNIKOM HTVATSKE F. TUĐMANOM, USPUT I U PROLAZU, I AKO BOG DA, NIKAD’ VIŠE.”
Nije mogao jasnije reći kakvi su to bili razgovori “ugodni” agresora i žrtve.
Bili su toliko stresni da je predsjednik rekao neka i ja idem s njim do aerodroma, ako se, onako iscrpljen, slomljen nakon kave s Tuđmanom, sjeti da bi još nešto trebala zapisati.
I zapisala sam nešto što nikad’ neću zaboraviti, pitao me:
” Alisa moja, hoću li ja jednog dana u džehenem?”
Odgovorila sam, jedva suzdržavajući suze, gledajući ga cijelim putem onako iznurenog :”Predsjedniče, Vi možete samo u dženet.”
Samo se sjetno nasmiješio.
ČOVJEK KOJEMU JE ŽIVOT BILA BOSNA.
A kojega bosanski kukolj sada napada teškom artiljerijom da je dijelio Bosnu.
Svi takvi Bošnjaci su dno bosanskog mulja, Bošnjaci samo po imenu. Neka potraže negdje izjavu bivšeg Visokog predstavnika Padyja Ashdowna koji je, a nije jedini od svjetskih “faca,”, koji je rekao :
” BEZ A. IZETBEGOVIĆA OVA ZEMLJA NE BI POSTOJALA.”
Upitajte se, stoga, vi koji ga napadate, gdje biste danas bili da vam “Alija” sa svojom Armijom nije obranio Bosnu?!
I zato takvo ponašanje vas koji napadate r. Predsjednika, unoseći razdor među Bošnjake sada kada je jedinstvo najpotrebnije, može izazvati sumnju, i pitanje npr. za koga radite, tko vas plaća, za čije babe brašno ste protiv vlastite države?
Takvima, ne pet, ni petnaest namaza dnevno ne bi pomoglo da okaju svoje grijehe spram rođene države i njezinog prvog predsjednika.
Te koji ruše ono što im je r. predsjednik ostavio u amanet, ne želim ni za fb prijatelje.

18. novembra 1990. godine izabrano Predsjedništvo SRBiH: Ejup Ganić, Nikola Koljević, Franjo Boras, Fikret Abdić, Biljana Plavšič, Alija Izetbegoviič i Stjepan Kljujić.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba

Previous Article

Umrla je Bunić Hasibe iz Vikića

Next Article

Bože, pomozi im, ne znaju što rade, ako znaju, još gore

You might be interested in …

Umrla je Emina Halkić iz Vikića

Emina Halkić iz Vikića umrla je 08. oktobra 2021. godine u 82-oj godini života. Đenaza rahmetli Emini će se obaviti na mezarju Šehiti u ponedjeljak 11. oktobra 2021. godine u 14,00 sati a polazi ispred […]

Javni radio za javno zastrašivanje

U jutrošnjoj emisiji H. R. ” U mreži prvog, ” pita urednica šefa jednog trg. lanca trebamo li strahovati od nestašica, čovjek uvjereno odgovara : ne, ne trebamo, svih roba ima dovoljno. Nije primijetio ni […]

MZ Izačić: Nazivi ulica

Gradsko vijeće Bihać je u 2015. godini donijelo odluku o nazivima ulica u mjesnim zajednicama na osnovu koje se u MZ Izačić nalaze slijedeće 24 ulice: 1) Ulica Kula, od serpentine Ulice heroja Izačića cijelom […]

Stari Bošnjak i stara kuća

Čekam autobus kod „Jadrana“. Dosta naroda se već skupilo, i većina se vraća kući.Danas je pijačni dan u Bihaću. Vjerovatno je skoro kraj sa pijacom pa narod nahrlio da se vraća kući i k’o da […]