Suze za moj balkon u mom Osijeku!😢

Bila sam jučer tri sata u mom Osijeku,više nisam izdržala.

Od sretnih i bolnih uspomena, ne bih izdržala ni ta tri sata da sa mnom nije bila prijateljica koja me vozila u moj rodni grad, povodom godišnjice mamine smrti.. Majke, tog najsvjetlijeg bića u svačijem životu..

.

PRVO SMO OTIŠLE NA MAMIN GROB, odnijela sam joj najveći buket cvijeća kojeg je najviše voljela, ”bijele Rade’, kao i njezino ime. .

A onda smo prošetale gradom mog djetinjstva, rane mladosti .. Suze već naviru dok pijemo kavu na nezaboravnom korzu, mjestu prvih mladalačkih simpatija, u magnovenju uspomena, jedva čujem što prijateljica govori,mahinalno joj odgovoram s da i ne, Onda me ona prene,čujem nešto kao ”Nado, znaš gdje još moramo … ”

ZNAM ”GDJE JOŠ MORAMO,” titra u zraku još od table ”Dobro došli u Osijek.”…’ Moramo pred ”moj” stan, u najstrožem centru grada, odmah iza katedrale,.na kojemu je jednog dana osvanulo ono čuveno -ZAUZETO, HRVAT…..

.Kažem, nemam snage…prijateljica me uzme pod ruku i ‘odvuče’,. pred zgradu stana u ulici Franje Nola b.b., koja se sada zove po nekom novom junaku našeg doba.

PRED STAN SE NE USUDIM,. ‘gledam tek ”moj” balkon na kojem sam se nekad bezbrižno igrala, još i sad mi odzvanja mamin brižni glas ”Nadoo, šta radiš….”

Sad’ su i u mom stanu i na mom balkonu neki drugi ljudi, neka druga djeca, i onda nek’ nesuđeni predsjednik pjeva o nekim ”čudnim ljudima, čudnog imena.” koji žive u njegovim uspomenama. A kakvog su imena ljudi koji sada žive u mom stanu i mojim uspomenama?!

PRVO ME UVJERAVALI , ČAK I MOJ ODVJETNIK, da stan ionako ne bi mogla otkupiti, jer je firma u kojoj je mama radila, bila u slovenskom vlasništvu, a Slovenci svoju imovinu ne daju na otkup. Drugima su dali, samo meni nisu.

Kasnije saznam i da je moj odvjetnik, kojeg su mi preporučili, bio u HOS-u! Nisu mi stan oteli Slovenci, otelo ga -ZAUZETO, preporučeni odvjetnik zacementirao.

Na povratku tabla ” hvala na posjetu, dođite opet u Osijek.” Morat ću koji put, kad’ skupim snagu, samo na mamin grob, da joj odnesem ”Bijele Rade.’.