Na današnji dan 23.9.’93.: Zašto su me M. LasiĆ, M. Akmadžić i F. Boras – zvali u šetnju Ženevom!?

Boras, tada čl. Predsj. RBiH, Akmadžić predsj. Vlade RBiH, Lasić, član delegacije hrvatskog naroda na pregovorima.

Priča ide ovako:

Sjedim u foajeu hotela “Presidnet,” i uz prvu jutarnju kavicu gledam raspored događanja na Ženevskim pregovorima za taj dan, nastojeći izbjeći uporne poglede jednog engleskog grofa, koji me pratio k’o sjena, ali ugledam i spomenutu hrvatsku trojku na kavi F. Abdićem.

Ubrzo mi prilazi M. Lasić i pita bi li s njim, Borasom i Akmadžićem malo prošetala oko (obližnjeg) Ženevskog jezera, da “malo popričamo.”

Iznenađena, kažem da pričekaju da moram na trenutak u svoju sobu, no umjesto u svoju sobu

ODJURILA SAM RAVNO PREDSJEDNIKU.

Iako znatiželjna, nisam htjela ništa bez znanja Predsjednika, pa kako on kaže.

Nakon kratkog razmišljanja kaže neka idem da vidimo što hoće.

Htjeli su da u prvom izvještaju kažem da će oni napustiti bh. delegaciju , jer je “Aliji istekao mandat,”i više “nije legitiman,” pa da to “odjekne u Sarajevu, jer “znaju da me narod sluša.”

A oni će mi za uzvrat dati još jednu “ekskluzivu.”

Nije mi bilo jasno, a oni nisu htjeli ništa objašnjavati, kako je to mandat koji je isticao ’96., mogao isteći ’93. Nikad’ to nisam shvatila. Ali možda meni nešto promaklo o “trajanju mandata,” pa ako netko razumije, molim da me prosvijetli.

KAKO U POLITICI NIŠTA NIJE SLUČAJNO, nije slučajna ni odluka hrvatskih čl. da napuste delegaciju BiH ni mjesec nakon što je 28. 8. ’93. osnovana tzv. HRHB, koja je trebala biti “politička kulturna, gospodarska, kulturna cjelina hrvatskog naroda u BiH,” što znači (para)država u državi, i razbijanje cjelovitosti BiH, pa je sve trebalo još više zakuhati odlaskom Hrvata.

Kako se kasnije pokazalo, ona obećana “ekskluziva,” trebala je biti da nisu oni jedini koji će napustiti delegaciju BiH, jer će isto, osim Borasa, kao hrvatskog člana Predsjedništva, to učiniti i član Predsjedništva F. Abdić zbog “nelegetimnog Alije.”

Ne bi to bila nikakva ekskluziva, s obzirom da se Abdića danima viđalo na kavi, ručkovima, večerama, s Hrvatima u hotelu “President,” u kojem je odsjedala bh. delegacija, i sa Srbima u hotelu “Richmond,” gdje je obično odsjedao Karadžić, malo sam špijunirala, pa je bilo potpuno jasno da kladuški “babo” prelazi na hrvatsko/srpsku stranu za podjelu BiH.

Odmah mi se vratila slika one jutarnje kave Lasića, Borasa i Akmadžića s Abdićem, i upalila lampica da sami pojedini čl. Predsj. i delegscije R BiH, razgovore o BiH, pretvaraju u komplot protiv BiH.

I nije mi trebala njihova “ekskluziva.”

“Dao” ju je sam Abdić kada je i formalno 20. 10.’93. izašao iz Predsjedništva i javno prešao na hrvatsko/srpsku stranu za podjelu Bosne, što je bila ekskluziva koju sam saznala iz prve ruke u 14,57, i već u 15 sati objavila, direktno uživo na radiju BiH.

Sjećam se od riječi, do riječi :

“F. ABDIĆ DANAS JE PREŠAO NA HRVATSKO/SRPSKU STRANU ZA PODJELU BiH, saznajem iz izvora koga zasad ne mogu imenovati.”

Najkraći izvještaj u životu.

Nakon koga me bijesni “babo” u foajeu hotela pokušao “ekskluzivno” zadaviti, manijakalno urlajući : ” To ti je sigurno Alija rekao.”

Spasilo me predsjednikovo i hotelsko osiguranje.

Tako je to u novinarskom zanatu, ako treba i “ginuti” za ekskluzivu