Vikići portal stranica naselja Vikići
Nije otišla iznenada, ali konačni odlazak prijatelja, kolega, tek dobrih poznanika nikada nas ne dočeka spremne, uvijek nas potrese, ponovo podsjeti da je život prolazan.
BRANKA, ZAUVIJEK ĆU PAMTITI NAŠE ŠALE, prepucavanje na fb, koje neki nisu razumjeli, pa su mislili da se svađamo.
Jedno jutro napisala si mi : Nado, misliš li se ti više probuditi, čekam tvoj jutarnji komentar, pa da idem dalje….”
Redovito si mi brojila tipfelere, govorila- daj pažljivo pročitaj prije nego objaviš.
BRANKA, VJEČNO ĆE MI OSTATI U SJEĆANJU TVOJE ŠALE, kako ćeš mi nositi kolače u Remetinec. Govorila si da ti se nakon svake moje objave čini da ćeš moraš povećati količine…
A tek naše podsjećanje na čuveni kafić “Palić,” na nekadašnjrm Lenjinovom trgu, preko puta faksa, u kojem smo skupljale i potpise nekih profesora.
I smije mi se i plače, za jedinom prirodnom plavušom koju znam, koja se godinama, dok nisu došle sijede, frabala u smeđe….
BRANKA MATAKOVIĆ, politologinja, novinarka koja je pisala i divne stihove, iako je uvijek naglašavala da nije pjesnikinja, ali njezini stihovi govorili su drugačije.
Tek koji maleni stih za oproštaj :
” Sanjala sam,
Sanjala sam mladost koju smo živjeli
ne vjerujući u kraj
Snovi se nisu vratili….”
BRANKA, TI SI DOSANJALA SVOJ VJEČNI SAN. San koji ćemo jednog dana dosanjati svi, a u kojem se možda vraćaju snovi koje nismo dosanjali na ovom okrutnom svijetu i životu?
Snivaj u miru, Branka.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala vikici.ba
