Vikići portal stranica naselja Vikići
Nakon otvaranja prvog sanduka prišlo se otvaranju drugog. Na vratima pečat je bio nedirnut. Fotograf ga je snimio a potom ga je Carter slomio. Razvezao mu je vrpce koje su bile proturene kroz dvije metalne kuke. Tako su vrata bila oslobođena i Carter ih je lagano otvorio. Ukazao se još jedan čija su vrata također bila zapečaćena. Kad je otvorio njegova vrata pokaže se prekrasni sarkofag izrađen od žutog kvarcita, velelijepe izrade. Bilo je jasno da u njemu leži faraonovo tijelo.
Na kutovima sarkofaga su, u visokom reljefu, bile prikazane četiri zaštitničke boginje: Neftida, Neit, Izida i Selket. Sa raširenim rukama obujmile su cijeli sarkofag, štiteći mrtvog faraona svojom božanskom moći. Sarkofag je izrađen u jednom komadu, dug 2,75, širok 1,50 i visok 1,50 metar. Ukupna težina je 2800 kg,dok je sam poklopac težio je 600 kg.
Još prije nego što je otvoren ekipu je zatekla tužna vijest – umro je finansijer cijelog poduhvata i prvi član ekipe, lord Carnarvon. To je bilo sasvim iznenada i neočekivano. Liječnici su ustanoviIi da je uzrok smrti bio bezazleni ubod mušice u lice. Nije bio te sreće da doživi veliki trenutak otkrivanja mumije
Zlatni lijes
Carter je zakazao skidanje poklopca s kamenog lijesa za 3. mart. Na okupu su se opet našli birani uzvanici. Bilo je sve pripremljeno: skele od debelih greda, kotur sa lancima, poluge, i drugo. Željeznom polugom lagano je podignut prvo jedan kraj poklopca, tek toliko da se može provući uže. Kad je bio obuhvaćen i s druge strane, Carter je dao znak da se lanac zategne i poklopac se odvojio dovoljno da se može sagledati unutrašnjost i dalje raditi. Međutim, oni koji su bili najbliži, pa i Carter, u prvi tren su ostali razočarani onim što su vidjeli u lijesu.
Sve je bilo puno nekog tamnog platna. Carter je počeo pažljivo skidati komad po komad. Moglo se primijetiti da je prvotno bilo bijelo ali je valjda od isparavanja sredstava koji su korišteni za mumificiranje zijela pocrnilo. Bilo je ukupno šest velikih komada, a onda, kad je Carter skinuo posljednji i, ukazala se nova ljepota. Opet je zasjalo zlato. Ugledali su zlatni lijes čijo je gornja strana faraona prikazivala u liku boga Ozirisa. Svi prisutni mogli su zaključiti da je pred njime najdivnije djelo egipatske umjetnosti koje su egiptolozi ikada do tada vidjeli.
U reljefno oblikovanim rukama koje su bile prekrižene, faraon je držao vladarske insignije: savijeni štap i kraljevsku lepezu. Plava fajansa je davala živost prizoru. Oči na maski su bile umetnute od aragonita i opsidijana, a obrve i trepavice od staklene paste, boje lapislazuli. Sa lica je zračila osjećajnost i vidjelo se da prikazuje mlado i nježno lice koje se nalazi ispod ovog ukrasa.
Nesporazumi zamalo upropastile otkriće
Slijedeći dan kada je trebalo izvaditi lijes, došlo je do neprilika koje su za malo onemogućile normalan nastavak radova na ovom otkriću. Ovog puta spor je izbio između Cartera i egipatske vlade. Povod je bio bezazlen mada je imao političku pozadinu. Sve je počelo kad je ministar javnih poslova telegrafski zabranio Carteru da u grobnu komoru ulaze supruge istraživača, odnosno ženska lica.
Izbio je neviđen skandal. Čitava svjetska javnost govorila je o nemilom slučaju i egipatska vlada je bila pod jakim pritiskom svjetskog mnijenja. U pozadini slučaja su, medutim, bili vrijeme zategnuti politički odnosi izmedu Egipta i Engleske, koji su u to doba došli do usijanja. Na mnoge intervencije visokih ličnosti sa svih strana svijet slučaj sa Tutankamonovim grobom je ipak okončan na zadovoljavajući način. Carter je mogao nastaviti prekinuti posao i zainteresirana javnost je odahnula.
Cvijeće na grudima mumije
Uz svu Ijepotu prekrasnog zlatnog poklopca sarkofaga koja je zaslijepila istraživače, ipak je drugi, takoreći beznačajni nalaz duboko dirnuo sve prisutne. Bio je to buket cvijeća položen na grudi pokojnika. Bio je načinjen od divljeg celera, potpuno sasušen ali je u cjelosti sačuvao sjaj nekadašnjih boja. Bez sumnje, bio je to posljednji dar njegove supruge Ankhes-en-amon, kakav je bio slučaj i s malim buketom koji je nađen pred zazidanim vratima grobne komore.
Cvijeće je, inaće, igralo važnu ulogu u posmrtnom kultu starih Egipćana, što se vidjelo i u ovoj grobnici. Sam lijes je bio ukrašen raznim biljkama. Na prednjoj strani drugog lijesa nađen je vijenac načinjen od maslinova i vrbova lišća, te cvjetnih latica i drugih cvjetova. Tu je bio i lotosov cvijet. Neki cvjetovi su se savršeno sačuvali a neki su se već pri prvom dodiru raspali u prah.
U arheologiji nema manje i više važnih stvari kad su u pitanju pojedini nalazi. Takav je slučaj i s nađenim cvijećem iz ovog groba. Kada je spomenute primjerke uzeo u obradu botaničar prof. Newberry, došao je do jednog podatka do kojeg vjerovatno ne bi nikada došli arheolozi ni historičari. Naime, proučavajući sadržaj nađenog buketa Newberry je ustanovio da je faraon sahranjen u vremenu između sredine marta i konca aprila. Primjerci do kojih je buket bio sastavljen: različak, male picris, solanum i mandragora, u Egiptu cvjetaaju upravo u to doba, kad su uzbrani i uneseni u grob.
Kada je sve izglađeno u vezi nesporazuma Carter je nastavio sa otvaranjem lijesa. Skinut je zlatni poklpopac i opet se pokazalo platno, ovog puta crvenkaste boje, a na vrhu je stajala ogrlica od cvijeća. Pošto je Carter sve odstranio, ukazao se treći lijes koji je također bio od masivnog zlata, dug 1,85 m, težak 110 kg. Sad su se najzad pokazali tragovi mumificiranja leša. Čitav međuprostor između drugog i trećeg lijesa bio je ispunjen nekom smolastom stvrdnutom tvari, koja je upotrebljena za mumiju. Kad je Carter dodirnuo tanku tkaninu, zrna od fajanse i ogrlice od cvijeća, koje su naoko dobro izgledale, odmah su se pretvorile u prah. Kemičar Lucas je na licu mjesta izvršio analizu smolaste tvari i ustanovio njezin sastav koji je na žalost bio takav da je pri međusobnom spoju stvorio visoku temperaturu koja izgara materiju. Zbog toga se strahovalo i da mumija nije oštećena.
Carter je skinuo nekoliko zlatnih eksera kojim je poklopac bio pričvršćen za lijes, zatim ga je sa pomoćnicima uhvatio za ručke i podigao. Odmah ih je očarala svojom ljepotom posmrtna maska koja je stajala na licu faraona.
Obdukcija mumije
Posao oko mumije Carter je prepustio anatomu dr. Derryu. Prebačena je u Kairo i obdukcija je započela 11. novembra 1923. godine u 9.45 h. u prostorijama Anatomskog instituta Kairskog univerziteta. Derry je počeo odmotavati zavoje veoma pažljivo. Bilo ih je naporno skidati jer je gornji sloj bio preljevan parafinom kako bi se stvrdnuli. Onda je Derry razrezao šesnaestostruko složeno platno od prsa u pravcu nogu. Zavoji su bili od najfinijeg platna, slično batistu.
Mumija je bila umotana i u zlatne trake na kojima su bili ispisani molitveni tekstovi. Kad se ukazalo tijelo, prisutni su odahnuli. Nije bilo sve uništeno jakim uljem od čega su se pribojevali. Najbolje su se sačuvali lice i noge, dok je ostali dio tijela bio prilično ugljenisan.
Najveću pažnju Derry je posvetio skidanju posljednjeg zavoja s glave. Kad ga je skinuo, pokazalo se mlado i nježno lice davno umrlog faraona. Ustanovilo se da je lubanja ispražnjena a onda ispunjena smolom. U nosnicama su bili ćepovi od tkanine natopljeni smolom da bi upili iscjedak. Gornja usna bila je lagano podignuta i otkrivala je velike sjekutiće. Uši su male a na resicama su se primjećivale rupice za naušnice.
Lubanja je imala nešto spljošten izgled, otraga izdužena. Na lijevoj strani je zapaženo zadebljanje. Kosa je bila sasvim kratko ošišana. Na očnim kapcima bile su veoma duge trepavice. Oči su bile poluotvorene, a očne jabučice sasušene. Nos je od povoja bio nešto spoljošten, ali je bio začepljen, kao i otvor kroz koji je kukom izvaden mozak.
Od čega i u kojoj je dobi Tutankamon umro
Na lijevom obrazu mumije zapažen je uočljiv trag ozljede koja je po svoj prilici izazvala smrt mladog faraona. Poznavajući političke prilike njegovog daba, moglo bi se pretpostaviti da su pristaše stare vjere izvršile na njega atentat jer je baš on biosljedbenik napustanja stare vjeru u dotadašnjeg boga Atona i prigrlio boga Amona. Ako se uzme u obzir da je umro vrlo mlad, mogućnost nasilne smrti je sasvim vjerojatna.
Potom je Derry počeo odmatati ostali dio tijela. Na trbuhu je primijetio rez. Kroz njega je bila izvađena utroba prilikom mumificiranja. Bio je dug 86 mm i išao je uporedo s crtom koja spaja pupak i vrh zdjelične kosti. Stidne dlake su bile obrijane. Penis je bio izvučen i posebno omotan i uspravljen. Bio je dug 12 cm.
Na nogama se ukazala krhka sivobijela koža u kojoj su se mjestimično primjećivale raspukline. Koža i vezivna tkiva stvorili su sloj debeo 2-3 mm koji je omotovao kosti.
Kada je tijelo bilo cijelo oslobođeno zavoja, moglo se primijetiti da je kralj bio niskog stasa i da u vrijeme smrti nije bio dosegao punu zrelost. Prema građi kostiju Derry je zaključio da je Tutankamon bio visok 164 cm. Pri kasnijoj obradi koju je obavio prof. Karl Pearsen, utvrđeno je da je faraon bio visok 167,6 cm.
Pomnom analizom Derry je mogao donijeti i zaključak u kojoj dobi je Tutankamon umro. Primijetio je ispod koljena iverka da je na donjem kraju bedrene kosti zglobni dio još odvojen i pokretan. Zna se da sloj hrskavice koji taj dio razdvaja, obično okoštava u dvadesetoj godini života čovjeka, i nastaje koštani sloj. Kod Tutankamona je još bio odvojen. U isto vrijeme veliko vratilo bilo je na gornjem kraju već koštano sraslo s bedrenom kosti, što se obično događa u osamnaestoj godini života. Na osnovi ovih zapažanja te još nekih anatomskih detalja, Derry je zaključio da je faraon umro u starosti od osamnaest godina.
