Veliko iznenađenje

Dr. Enver Imamović

Dvadeset petog novembra pečati su fotografirani a onda su vrata provaljena. Nakon deset metara pročišćavanja naišli su na druga kamena vrata. I na njima su bili pečati. Carter je napravio mali otvor u lijevom gornjem kutu vrata. Potom je proturio jednu polugu da opipa šta je iza. Osjetio je prazan prostor. Da bi provjerio prisutnost otrovnih plinova nekoliko puta je zapalio šibicu ali je sve bilo u redu. Potom je zapalio svijeću i proturio je kroz otvor kako bi osmotrio unutra. U prvi tren Carter nije mogao ništa razabrati, ali kad su se oči privikle na tamu, zanijemio je. Carnarvon je nestrpljivo upitao: “Možete li što vidjeti?” Carter je uzvratio: “Nevjerojatne stvari. Vjerujem da se nikada prije u historiji arheologije nisu vidjele takve stvari kakve su tu.”
Kad su napravio dovoljno širok otvor pred njima se pojavilo neviđeno blago. Sve do stropa, u visinu 4 metra, bili su naslagani brojni i raznovrsni predmeti. Većina je nosila Tutankamonov znak. Tu su bile brojne vaze od alabastera najljepše izrade, prekrasne oslikane škrinje pune dragocijenosti, zlatno prijestolje, odore, razno posuđe te brojni kipovi svih veličina. Posebno su se isticala dva kipa crne boje postavljena jedan naspram dugog, obučeni u zlatne pregače, na glavama zlatni ukrasi u obliku zmije, sa zlatnim sandalama na nogama.
Dvojica istraživača su pogledom tražili mrtvački sanduk ali ga tu nije bilo. Kad su pažljivije pregledali zidove te prostorije otkrili su još jedna zapečaćena vrata. No, odmah je uslijedilo novo otkriće. Tik iznad poda u lijevom kutu zapadnog zida primijetili su mali otvor. Kad su ga osvijetlili, ugledali su malu prostoriju opet krcatu predmetima i dragocjenostima.

Uzbuđenje među arheolozima

Carter i lord Carnarvon pred probijenom rupom grobne komore
Carter i lord Carnarvon pred probijenom rupom grobne komore

Vijest o otkriću u Dolini kraljeva brzo je obišla čitav svijet. Vlada u Kairu je Carteru pružila svu potrebnu pomoć. Među arheolozima, a posebno egiptolozima, zavladalo je uzbuđenje. Ovo je bio prvi slučaj da se otkriva sačuvan grob jednog faraona. Ono što je u njemu otkriveno ličilo je na bajku. Na hiljade predmeta za svakodnevnu upotrebu, nakit, posuđe, namještaj, oružje, tkanine i dr, stajali su na svom mjestu, onako kako su ih ostavili još stari Egipćani.
Carter je primijetio da su neki predmeti od dugog stajanja postali krhki a neki su se pri najmanjem dodiru pretvarali u prah. Zato je s Carnarvonom odlučio da do daljnjeg ništa ne poduzima dok se ne okupi širi stručni tim kolega iz svijeta, izvrši odgovarajući tretman predmeta i ne obave potrebne pripreme za izvlačenje iz grobnice. Riješeno je da se do tada grob ponovo zatrpa i zatvori. lz Kaira su stigla specijalna rešetkasta željezna vrata koja je Carter stavio na početku hodnika. Trećeg decembra sve je bilo zasuto, a onda postavljena trostruka naoružana straža.

Ponovo otvaranje groba

Carter se odmah dao na okupljanje vrhunskih svjetskih stručnjaka koji će svoje znanje staviti u službu ovog velikog otkrića. Trebao je najbolje anatome koji će obraditi mumiju, botaničare, jer su se u grobu nalazili i ostaci bilja, vrsne fotografe, crtače, egiptologe raznih disciplina i druge, koji će moći dati odgovor za svaki problem na licu mjesta
Američka ekspedicija egipatskog odjela Metropoliten muzeja iz Njujorka koja je u to vrijeme iskopavala u Tebama, dala je Carteru na raspolaganje svog vrsnog fotografa Harrya Bartona. Došli su mu znameniti crtači Hall i Hauser, kemičar Alfred Lucas, koji je vodio Državni odjel za kemiju pri Narodnom muzeju u Kairu.

Dio predmeta u grobnoj predkomori
Dio predmeta u grobnoj predkomori

Sa univerziteta u Čikagu stigao je profesor James H. Breasted, stručnjak za pečatne otiske, dr. Alan Gardiner, stručnjak za egipatske natpise, dr. Douglas E. Derry i dr. Saleh Bey Hamdy, profesori anatomije sa Kairskog univerziteta. Botaničar P. E. Newberry trebao je ispitati ostatke žitarica, cvijeće i drugo što je spadalo u njegov domen. Za sve je bila izuzetna čast raditi na ovom spektakularnom nalazu.
Kad su se svi okupili, Carter je 16. decembra 1922. godine ponovo otvorio grob. Poslije dva dana fotograf je načinio prve snimke u pretkomori, a 27. iznesen je prvi pedmet iz groba. U susjednoj napuštenoj grobnici koja je nekada pripadala faraonu Setiju II uređen je prostor za konzerviranje i prepariranje, zatim tamna komora i sigurno skladište.
Pretkomora i pobočna komora bile su u cijelosti ispražnjene do sredine februara 1923. godine. Svaki predmet koji je iznesen prošao je kroz ruke preparatora i konzervatora, i ondje gdje je bila potrebna intervencija to je učinjeno u improviziranom laboratoriju. Za potrebe pakiranja Carter je nabavio 32 bale platna, dvije tone vate i 2000 metara zavoja, te 34 specijalno građena velika sanduka za prijenos predmeta. Trinaestog maja počelo je odašiljanje prvih nalaza u Kairski muzej. Da bi se teški sanduci dopremili do Nila izgrađena je improvizirana željeznica. Na obali je čekala lađa u koju je ukrcan dragocjeni teret. Prijevoz do Kaira trajao je sedam dana.

Pred zidom od zlata

Tek kad je ispražnjena pretkomora i pobočna komora stvoren je slobodan prostor i moglo se pristupiti otvaranju grobne komore. Slijedio je najuzbudljiviji trenutak.
Bio je petak, 17. februara 1923. godine. Otvaranje grobnice bilo je zakazano za 14 sati. Birani svjedoci ovog dugo očekivanog trenutka sjedili su na stolicama gusto zbijeni jedan uz drugog. Carter je još jednom pogledao mjesto gdje je naumio napraviti otvor u zidu. Bilo je to na lijevom gornjem kutu. Kad se popeo i počeo oprezno razbijati zid, zavlada!a je grobna tišina.

Carter i lord Carnarvom gledaju šta ima iza posmrtnih sanduka
Carter i lord Carnarvom gledaju šta ima iza posmrtnih sanduka

Radio je oprezno pazeći da ne bi koji kamen pao i napravio kakvu štetu. Izvađeno kamenje jc dodavao Callenderu. Najzad se pokazao otvor. Kad ga je proširio zatražio je svjetiljku i proturio jc unutra a onda primakne glavu i pogleda. Stajao je tako neko vrijeme šutke a prisutnima se to učinila čitava vječnost. Vidio je nešto što ga je sasvim ošamutilo. Nekoliko puta je zatvarao oči provjeravajući sam sebe da li je to zbilja što vidi ili mu se pričinjava. Kamo god bi pogledao bljštao je zlatni zid koji se pod rasvjetom lampe presijavao kao da je u njemu slotine sunaca.
Carter počne skidati kamenje kako bi više proširio otvor. Za malo i prisutni su mogli vidjeti šta se krije iza vrata. Tek tada je Carter shvatio što je vidio kroz rupu. Nije bila riječ o zlatnom zidu nego o ogromnom mrtvačkom sanduku presvučen zlatom, čija se prednja strana doimala kao kakav zid. Sad je bilo jasno da se u njemu nalazi lijes i kraljeva mumija.

Iznenađenje do iznenađenja

 Zlatni lijes s mumijom
Zlatni lijes s mumijom

Nakon dva sahata raščišćavanja moglo se ući u grobnu komoru. Na pragu Carter je primijetio prosutu bisernu ogrlicu koja je svojevremeno vjerojatno ispala prilikom sahrane faraona. Držeći svjetiljku u ruci kročio je unutra. Bio je sasvim uzak prostor jer je sanduk bio toliki da je ispunjavao skoro cijelu prostoriju. Između njega i zida ostao je tek uski prolaz širok 65 cm. Carter je oprezno pošao uokolo birajući gdje će stati jer su posvuda bili mrtvački pokloni.
Iza Cartera ušao je lord Carnarvon a onda Lacas. Pažljiivo su razgledaIi kovčeg koji je bio presvučen zlatnom ljuskom, čija je čitava površina bila ukrašena prizorima iz zagrobnog života. Svijetloplava fajansa je još više isticala njegovu ljepotu, ali je svima ulijevala i strahopoštovanje.
Na istočnoj strani sanduka Carter je primijetio vrata. Bila su zasunjena ali na njima nije bilo pečata. Strepio je da li su provalnici doprli do mumije i nisu li je oskrnavili. Trebao je povući zasun i otvoriti vrata, aIi Carter osjeti kao da su mu ruke otkazale. Drhčući to učini, povuće krila i začuje se skripa. Svjetlost padne na drugi sanduk. I na njemu su bila zasunjena vrata, a onda Carter ugleda neostećen pečat. Shvatio je da su provalnici dovdje stigli i tu su stali, kad su valjda bili zatečeni i morali su sve napustiti. To je značilo da je unutra nedirnuta mumija i da će je naći onakvu kakvu su je ostavili stari Egipćani prije više od 3300 godina.

Jedan od sanduka u kojem je ležala mumija faraona
Jedan od sanduka u kojem je ležala mumija faraona

Nakon što su i drugi osmotrili zapečaćeni sanduk, Carter je uz pomoć Callendera ponovo zatvorio vrata mrtvačkog sanduka. Iza toga Carter na drugom kraju komore, na istočnom zidu otkrije mala niska vrata. Kad je obasjao njezinu unutrašnjost opet je ugledao nešto do tada neviđeno. Prostorija je bila krcata svim mogućim stvarima, i to u tolikom mnoštvu i takve ljepote da je sadržaj iz pretkomore i pobočne komore prema ovome bila blijeda slika. Carter je odmah zaključio da je riječ o glavnoj grobnoj riznici gdje je pohranjeno najvrjednije blago koje je stavljeno uz mrtvog faraona.
Nakon što je fotograf sve posnimao prišlo se otvaranje kovčega. Njihovo rasklapanje trajalo je 15 dana. Prvo je razmontiran vanjski, najveći, jer se drugačije nisu mogli iznijeti iz prostorije. Dimenzije najvećeg su iznosile 5,20 x 3,35 x 2,77 metra. Cedrove daske, od kojih je bio načinjen, bile su debele više od 5 em.

Brojni sanduci ispunjeni predmetima kojima se za života služio faraon
Brojni sanduci ispunjeni predmetima kojima se za života služio faraon

Comments

comments

Provjerite također

Dan šehida – drugi dan Bajrama – ponedjeljak, 25. maj 2020.

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice drugi dan ramazanskog bajrama proglašen je Danom šehida. To je dan …