Sunnet naš krajiški

ef. Asim Dizdarević iz Izačića priprema kirurški pribor za obred sunnećenje
ef. Asim Hasić iz Izačića priprema kirurški pribor za obred sunećenje

Obrezivanje ili sunećenje najčešće u današnje vrijeme obavlja za to kvalifikovan hirurg a nekad je to činio berbber (hodža) i to veoma uspješno. U našim krajevima je veoma poznat bio hodža Asim Hasić koji je obrezivanje vršio skoro do kraja svog života. Ova je priča posvećena upravo njemu rahmetli ef. Asimu Hasiću iz Izačića. Asim je rodom iz sela Večići općina Kotor Varoš, došao je u džemat Izačić 1959. godine i bio je hodža u džematu sve do smrti 2000. godine.

U vrijeme priprema za sunnet običaj je bio da se naruči berber i hodža, da zajedno dođu u kuću. Kako je Asim bio i hodža u džematu Izačić u tim svečanim prilikama imali ste dvojicu hodža. Hodža je trebao biti prisutan zbog vjerskog dijela svečanosti sunnećenja. Izaberu se krvavi kum, koji će držati dijete, biti “glavni” na sunećenju i koji će najviše pridonijeti da svečanost bude za “prepovid”. Pomoćnik krvnog kuma je prekumak. Kum ne može biti neko iz bližnje familije ali nije ni uvjet jet je krvavo kumstvo veoma značajno i treba da se širi van okvira familije. Kum je dužan da dijete obuče od glave do pete, da mu kupi svu odjeću i da ga dobro novčano daruje. Ni kum ne ostaje kratkih rukava, pored časti koju ima na toj svečanosti gdje je “glavni”, kuma zagrnu sa jorganom i dekom, skupim štofom za odijelo, košuljom, dugim gaćama i čarapama i ovijek je to nešto zaista vrijedno. Jedini se kum tako daruje i jedino njemu je ta čast pripala toga dana. Daruje se i prekumak ali u znatno manjoj mjeri jer je i njegova uloga manja. Poslije sunećenja djeteta, hodža prouči dovu, ponekad mevlud u kojem uzme učešće i više učača ili djece, čime je zvanično svečanosti kraj. Nakon toga dolazi rodbina i prijatelji, obilasci i posjete krenu, a zatim sofre se stavljaju i krajiška jela postavljaju ustaljenim redom. Stavljaju se sofre posebno za muškarce, posebno za žene, a posebno za omladinu i djecu ako za to dozvoljava prostor u kući. Zakolje se jedno ili dvoje janjadi, obično se okrenu na ražnju i time se časte pozvani gosti i prijatelji a bude i drugih vrsta mesa. Bude to pravi “sobet”. Prvi dan dijete leži, a rodbina, prijatelji i ostali dolaze u tu kuću i daruju ga tako da mu stavljaju novac pod jastuk. Običaj da se darovi stavljaju pod jastuk jeste da se ne bi utvrdio iznos darovanog novca. Pri darivanju dijete se poljubi u čelo uz blagosiljanje. Berberova usluga nije fiksna ali je uvijek dobro plaćena a daruju ga i kumovi i ostali gosti na sunnetu. Moramo podvući da danas Bošnjaci posebno u dijaspori pribjegavaju obrezivanju djece u bolnicama. Taj posao povjeravaju hirurzima. Svečanost uz prisustvo imama obavljaju u svojim stanovima i kućama. Danas muslimani tome sve više pridaju značaj kakav mu i pripada i to rade sa ponosom i vjerskom gorljivošću. Stvarno su Bošnjaci i postupali tako da su kada im je vjera bila zabranjivana i kada je izgledalo da će je nestati i u ratnom vihoru 1992., postali još gorljiviji i ponosniji i u “inat” postali i ostali ono što su i njihovi djedovi, pradjedovi bili, pravi i junački Bošnjaci, koji tuđe poštuju a svoje vole i time se ponose i diče i svoje običaje ni zašto ne daju.. Neka, tako i treba! Aferim.

Comments

comments

Provjerite također

Čija je Aja Sofija?

Je li opravdana negativna reakcija svjetskih medija zbog odluke turskih vlasti da se Aja Sofija …