Na bužimskom bedemu

braca_nanicPrvi utisak što ga na čovjeka ostavlja Izet Nanić komandant već proslavljene bužimske brigade, duboko je impresivan. Tipično krajiškog srednjeg rasta, skladna stasa odaje čvrstinu kao da iz zemlje izniče. A opet, hitar u pokretu. Živahan u kazivanju. A opet, vojnički otresit, rezak. Tek kad “prokuži” pravu namjeru sugovornika, podariće mu i osmijeh koji otkriva dvadesšetogodišnjaka s dječačkom dušom. I, tada, rado će prihvatiti ponuđeni razgovor.

–  I nas u Bužimu – priča mladi komandant Nanić – rat je zatekao u slanju potpune vojne neorganiziranosti. Ipak. ovdje je ozbiljno primljen poziv predsjednika Alije Izetbcgovića na mobilizaciju i već 4. aprila smo formirali Štab teritorijalne odbrane. Od tada do danas,, u vojnom organiziranju ostvarili smo izvrsne rezultate i to u uvjetima svakodnevnih borbi s tehnički daleko opremljenijim neprijateljem. Već danas imamo jaku brigadu popunjenu hrabrim i odlučnim, nadasve mladim momcima, koji su od prvog do posljednjeg spremni da s oružjem u ruci ostvare ciljeve iz Platforme Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, da s naših prostora krenu u oslobodilački pohod od Bosanskog Novog do Sarajeva… A sve smo t0 postigli zahvaljujući samoprijegoru našeg naroda, koji s krvlju ispod nokata, ne žali ni truda ni mukom stečenih dobara za svoju vojsku. E, to je naša najveća, nepresušna snaga. Poznavaoci prilika na zapadnokrajiškom ratištu s pravom tvrde da je bužimska linija fronta najčvršća, pravi bedem od koji se odbijaju svi udari agresorsko-četničkih snaga.

–  Naše snage – kaže bužimski komandant – čvrsto drže dvadeset pet kilometara dugu liniju fronta. Prvi dio odnosi se na pogranično područje s Republikom Hrvatskom, u predjelu Stabandže. područje je pod kontrolom UNPROFOR-a i relativno je Radi se o tzv. “stražnoj granici” gdje su postavljene karaulske straže. Na tom dijelu fronta mi ne namjeravamo naprijed, ali ne dozvoljavamo ni pristup s te strane. Drugi dio piostora od Ćorkovače sve do rijeke Une. Bosanske Otoke i Ivanjske, aktivni je front gdje smo u direktnom kontaktu s agrcsorsko-četntčkim snagama i gdje se, od početka agresije na našu Republiku, svakodnevno izvode borbena dejstva.

I upravo na toj liniji, potvrdiće vam svaki Bužimljanin, a time se diči i komandant Nanić, bužimski “zlami ljiljani” već su stekli reputaciju elitne jedinice, kolektiva junačina čiji pripalinici, kako u šali kažu, niti su dobili, niti će dobiti neprijateljski metak u neki stražnji dio tijela. Ovdje takve rane ne priznaju. A kako se četnički agresor provodi na ovom području, najbolje se vidi iz priče jedne, iz Bosanskog Novog pobjeglo Srpkinje, koja reče da, poslije Dervente, s one strane najopasnijim područjem smatraju “Suvu granicu”, kako zovu prostor koji kontroliraju bužimski “ljiljani”. Valjda i zbog toga, teško četnicima ide s popunjavanjem bosanskonovskog bataljona u kojem je dezerterstvo sve češće primjenjivani način opstanka.

–  Uz svakodnevne čarke i bombardiranje naših naselja iz artiljerijskih dalekometnih oruđa – nastavlja Izet Nanič jake agresorsko četničke snage u tri navrata dosad su bezuspješno pokušavale proboj kroz naše linije iz pravca Banjana, Dobrog Sela, Radoča i Stabandže. Upravo u tim bitkama pokazali smo koliko vrijedimo, nanijevši neprijatelju ogromne gubitke u živoj sili i maierijalno-tehničkim sredstvima.

Samo u jednoj od posljednjih akcija, dodaje on, ubijeno je dvadeset osam četnika i veći broj ih je ranjen, dok je među bužimskim braniocima samo jedan povrijeđen. Inače, ovdje procjen­juju, i to oslanjajući se na srpske medijske izvore, daje u dosadašnjim okršajima na ovom dijelu fronta ubijeno oko dvadeset pet pripadnika agresorsko četničkih snaga, dok ih je znatno veći broj ranjen.

Gubici na strani bužimskih branilaca, a uglavnom se odnose na civile i žrtve bombardiranja neprijateljske artiljerije – ma koliko ovdje s bolom primani – neznatni su, dvanaest poginulih i tridesetak ranjenih. Samo jedan bužimski borac poginuo je od metka, i to komandantov brat, Nevzad Nanić, koji je herojski, posljednjim dahom uzviknuo: “Naprijeeeed!” Položio je svoj život u odbrani Bosanske Otoke.

–  S ponosom možemo reći, da su naši borci dobro ukopani i solidno opremljeni, čvrsto drže cijelu liniju fronta dosad ne izgubivši ni jednu stopu prostora u zoni odgovornosti. Istov­remeno, naša diverzantska jedinica, u kojoj su spretni, vješti i neustrašivi borci, djeluju u neprijateljskoj dubini svakodnevno nanoseći agresoru teške gubitke u ljudstvu i maierijalno-tehničkim sredstvima. Nije ni čudo što četnici, posredstvom UNPROFOR-a, traže s nama pregovore o primirju i što sve češće odbijaju da idu na front gdje ih čekaju naši neustrašivi borci. Priča mladi komandant, već proslavljene bužimske, Izet Nanić, i o nekoliko desetaka komada zaplijenjenog streljačkog naoružanja, te većih količina pješadijskih nagaznih i poteznih mina. o uništenim neprijateljskim oklopno – mehanizovanim borbenim sredstvima. Uz riječi najveće hvale za narod bužimskog kraja, u kojem borci imaju nepresušni izvor podrške, komandant odaje najveće priznanje svim borcima te brigade, tvrdeći da su po hrabrosti, borbenoj vještini i motiviranosti za odbranu i oslobođenje suverene države Republike Bosne i Hercegovine, bez premca. I još nešto poručuje prvi čovjek bužimskih branitelja. Nakon završene vojne akademije i nakon službovanja u Kragujevcu, prozrevši velikosrpski plan, u januaru je skinuo uniformu već kompromitovane jugo – vojske i obreo se u rodnom mjestu, da doprinese odbrani domovine. A iz stečenog iskustva kaže, ta odbrana ne može bili uspješna bez jedinstva svih, bez obzira na udaljenost od prvih borbenih linija. Zato poručuju ljudima u susjedstvu da shvate da je ovaj nametnuti rat i njihov, da se u odbranu domovine uključe svim ljudskim i materijalnim potencijalima. Kao ljudi iz bužimskog kraja, na primjer.

S.Ć.

Comments

comments

Provjerite također

Godišnjica: prije 323 godine Austrijska vojska opljačkala i do temelja spalila Sarajevo

24. oktobra navršava se 323 godine kada je 1697. godine austrijski general princ Eugen Savojski …