Na bužimskom bedemu

braca_nanicPrvi utisak što ga na čovjeka ostavlja Izet Nanić komandant već proslavljene bužimske brigade, duboko je impresivan. Tipično krajiškog srednjeg rasta, skladna stasa odaje čvrstinu kao da iz zemlje izniče. A opet, hitar u pokretu. Živahan u kazivanju. A opet, vojnički otresit, rezak. Tek kad “prokuži” pravu namjeru sugovornika, podariće mu i osmijeh koji otkriva dvadesšetogodišnjaka s dječačkom dušom. I, tada, rado će prihvatiti ponuđeni razgovor.

–  I nas u Bužimu – priča mladi komandant Nanić – rat je zatekao u slanju potpune vojne neorganiziranosti. Ipak. ovdje je ozbiljno primljen poziv predsjednika Alije Izetbcgovića na mobilizaciju i već 4. aprila smo formirali Štab teritorijalne odbrane. Od tada do danas,, u vojnom organiziranju ostvarili smo izvrsne rezultate i to u uvjetima svakodnevnih borbi s tehnički daleko opremljenijim neprijateljem. Već danas imamo jaku brigadu popunjenu hrabrim i odlučnim, nadasve mladim momcima, koji su od prvog do posljednjeg spremni da s oružjem u ruci ostvare ciljeve iz Platforme Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, da s naših prostora krenu u oslobodilački pohod od Bosanskog Novog do Sarajeva… A sve smo t0 postigli zahvaljujući samoprijegoru našeg naroda, koji s krvlju ispod nokata, ne žali ni truda ni mukom stečenih dobara za svoju vojsku. E, to je naša najveća, nepresušna snaga. Poznavaoci prilika na zapadnokrajiškom ratištu s pravom tvrde da je bužimska linija fronta najčvršća, pravi bedem od koji se odbijaju svi udari agresorsko-četničkih snaga.

–  Naše snage – kaže bužimski komandant – čvrsto drže dvadeset pet kilometara dugu liniju fronta. Prvi dio odnosi se na pogranično područje s Republikom Hrvatskom, u predjelu Stabandže. područje je pod kontrolom UNPROFOR-a i relativno je Radi se o tzv. “stražnoj granici” gdje su postavljene karaulske straže. Na tom dijelu fronta mi ne namjeravamo naprijed, ali ne dozvoljavamo ni pristup s te strane. Drugi dio piostora od Ćorkovače sve do rijeke Une. Bosanske Otoke i Ivanjske, aktivni je front gdje smo u direktnom kontaktu s agrcsorsko-četntčkim snagama i gdje se, od početka agresije na našu Republiku, svakodnevno izvode borbena dejstva.

I upravo na toj liniji, potvrdiće vam svaki Bužimljanin, a time se diči i komandant Nanić, bužimski “zlami ljiljani” već su stekli reputaciju elitne jedinice, kolektiva junačina čiji pripalinici, kako u šali kažu, niti su dobili, niti će dobiti neprijateljski metak u neki stražnji dio tijela. Ovdje takve rane ne priznaju. A kako se četnički agresor provodi na ovom području, najbolje se vidi iz priče jedne, iz Bosanskog Novog pobjeglo Srpkinje, koja reče da, poslije Dervente, s one strane najopasnijim područjem smatraju “Suvu granicu”, kako zovu prostor koji kontroliraju bužimski “ljiljani”. Valjda i zbog toga, teško četnicima ide s popunjavanjem bosanskonovskog bataljona u kojem je dezerterstvo sve češće primjenjivani način opstanka.

–  Uz svakodnevne čarke i bombardiranje naših naselja iz artiljerijskih dalekometnih oruđa – nastavlja Izet Nanič jake agresorsko četničke snage u tri navrata dosad su bezuspješno pokušavale proboj kroz naše linije iz pravca Banjana, Dobrog Sela, Radoča i Stabandže. Upravo u tim bitkama pokazali smo koliko vrijedimo, nanijevši neprijatelju ogromne gubitke u živoj sili i maierijalno-tehničkim sredstvima.

Samo u jednoj od posljednjih akcija, dodaje on, ubijeno je dvadeset osam četnika i veći broj ih je ranjen, dok je među bužimskim braniocima samo jedan povrijeđen. Inače, ovdje procjen­juju, i to oslanjajući se na srpske medijske izvore, daje u dosadašnjim okršajima na ovom dijelu fronta ubijeno oko dvadeset pet pripadnika agresorsko četničkih snaga, dok ih je znatno veći broj ranjen.

Gubici na strani bužimskih branilaca, a uglavnom se odnose na civile i žrtve bombardiranja neprijateljske artiljerije – ma koliko ovdje s bolom primani – neznatni su, dvanaest poginulih i tridesetak ranjenih. Samo jedan bužimski borac poginuo je od metka, i to komandantov brat, Nevzad Nanić, koji je herojski, posljednjim dahom uzviknuo: “Naprijeeeed!” Položio je svoj život u odbrani Bosanske Otoke.

–  S ponosom možemo reći, da su naši borci dobro ukopani i solidno opremljeni, čvrsto drže cijelu liniju fronta dosad ne izgubivši ni jednu stopu prostora u zoni odgovornosti. Istov­remeno, naša diverzantska jedinica, u kojoj su spretni, vješti i neustrašivi borci, djeluju u neprijateljskoj dubini svakodnevno nanoseći agresoru teške gubitke u ljudstvu i maierijalno-tehničkim sredstvima. Nije ni čudo što četnici, posredstvom UNPROFOR-a, traže s nama pregovore o primirju i što sve češće odbijaju da idu na front gdje ih čekaju naši neustrašivi borci. Priča mladi komandant, već proslavljene bužimske, Izet Nanić, i o nekoliko desetaka komada zaplijenjenog streljačkog naoružanja, te većih količina pješadijskih nagaznih i poteznih mina. o uništenim neprijateljskim oklopno – mehanizovanim borbenim sredstvima. Uz riječi najveće hvale za narod bužimskog kraja, u kojem borci imaju nepresušni izvor podrške, komandant odaje najveće priznanje svim borcima te brigade, tvrdeći da su po hrabrosti, borbenoj vještini i motiviranosti za odbranu i oslobođenje suverene države Republike Bosne i Hercegovine, bez premca. I još nešto poručuje prvi čovjek bužimskih branitelja. Nakon završene vojne akademije i nakon službovanja u Kragujevcu, prozrevši velikosrpski plan, u januaru je skinuo uniformu već kompromitovane jugo – vojske i obreo se u rodnom mjestu, da doprinese odbrani domovine. A iz stečenog iskustva kaže, ta odbrana ne može bili uspješna bez jedinstva svih, bez obzira na udaljenost od prvih borbenih linija. Zato poručuju ljudima u susjedstvu da shvate da je ovaj nametnuti rat i njihov, da se u odbranu domovine uključe svim ljudskim i materijalnim potencijalima. Kao ljudi iz bužimskog kraja, na primjer.

S.Ć.

Comments

comments

Provjerite također

Čija je Aja Sofija?

Je li opravdana negativna reakcija svjetskih medija zbog odluke turskih vlasti da se Aja Sofija …