Mještani Izačića pokazali humanost prema izbjeglicama

mještani Izačića pripremili hranu za izbjeglice
mještani Izačića pripremili hranu za izbjeglice

Još jednom su mještani Izačića pokazali da smo svi samo ljudi, još jednom su pokazali da se sve može kad su ljudi složni i posebno osjetljivi prema djeci i ženama izbjeglica koji su u koloni dolazuili iz pravca Bihaća prema graničnom prelazu Izačić pokušavajući preći u Evropsku Uniju. Pri nailasku ove kolone mještani su jednostavno iznosili i djelili najpotrebnije i što im se našlo pri ruci. Na nekoliko mjesta su postavljeni istolovi sa hranom i pićem tako da su izbjeglice mogli da se posluže i okrijepe.

“Djelić atmosfere noćas sa Izačića: Mještani poredali stolove, na stolovima hrana, voda, sokovi. Ljudi se miješaju sa migrantskim porodicama, stavljaju djeci kape, umataju ih u dekice. Gutam knedle dok gledam kako mještanke ljube obraze te male dječice dok ih ispraćaju i vidim da i one suzdržavaju suze. Gledam djevojčicu od nekih 10-tak godina, pokušava da strpa što više kifli u torbu. Ne može joj stati od ostalih stvari. Dajem joj svoj ruksak, slažemo zajedno tople kifle, na vrh jedna dekica i boca Lipe. Jedan ruksak stavljam joj na leđa, drugi naprijed.
“Sho Esmek?” pitam na svom lošem arapskom.
“Ismi Esma”, kaže ona.
“Ismi Elma”, uzvraćam dok joj diram obraz i srce mi se slama na komadiće. “It will be good, Inshallah. Take care”, jedva je pustih da ide dalje. Stojim nijema i posmatram kako mala silueta nestaje u mrak… Neka te Bog čuva, Esma. Želim ti da stigneš gdje si naumila i da nikad više ne moraš sa teškim torbama sama u noć. Bože dragi, čuvaj tu djecu… Moje srce je ostalo večeras s njima. 🖤”

Elma Begić

malenu izbjeglicu uhvatio san
malenu izbjeglicu uhvatio san

“Ugledam fotografiju na FB i pomislim gle Marija, moja mlađa kćerka. Otvorim je. Nije Marija ali liči, jako. Ista bez naočara kad sam pogledao. Pomislio sam na prvu da je na nekom izletu sa školom, pa sam se zabrinuo što leži na zemlji…
Na fotografiji je mala migrantkinja fotografisana negdje u okolini Bihaća kako spava na mokroj livadi čekajući umjesto princa neki humaniji svijet da joj nađe smještaj, da može da legne u topao krevet, da se ugrije, da ide u školu.. Odmara od pređenih hiljada kilometara na kojim je odrasla uz isto toliko poniženja uz put. Prolazeći pokraj gradova u kojim njene vršnjakinje imaju svu pažnju svijeta. U gradove ih ne puštaju… Ne može Bihać sam riješiti ovu humanitarnu katastrofu, niko to ne može da očekuje. Ali može da se očekuje milosrđe i razumijevanje, malo strpljenja. Na stranu što nam je država karikatura opasna po život, ali barem u ovoj zemlji žive ljudi koji se ponose gostoprimstvom, i dobrotom. Plemetošću. Možemo li bolje rođaci? Možemo li barem da ne odmažemo. Da vidimo kako možemo pomoći? Može li ova preskupa kancelarija Evropske komisije da se preseli privremeno recimo u Bihać i da koordiniše sa državom najveću humanitarnu krizu nakon rata u ovoj zemlji. Ne može ovo Bosna i Hercegovina sama. Možemo li mi kao ljudi da ne odmažemo, da ne tretiramo ove nesrećnike kao gubavce, nije ih sreća dovela u ovu našu vukojebinu. Ovo je muka. Samo prije nekoliko godina su i ovi ljudi odavde, blizu milion njih krenuli na sličan put, bježeći od rata. Nisu ih zaustavljali bodljikavim žicama na granicama, demonstracijma. većina ih živi tamo dokle su stigli. Ide zima. biće još više migranata, još toliko više potrebe da se pomogne, mnogi će morati da prezime u našoj zemlji. Neće svi uspjeti da pobjegnu modernim hrvatskim helikopterima koji termalnim kamerama vijaju ljude uz granicu kao divlje svinje, pa se onda tim hvale po televizjama. Ima nas siguran sam mnogo koji bi sad krenuli ka Bihaću da pomognu, volontiraju, udome, ali neko mora to da organizuje, prihvati, uvede red. Ovo nije trenutna situacija već nešto što će tek da počne. Počnite da budete ljudi prema ovim ljudima, to uvijek možete. Ili barem ne zaprđujte”

Aleksandar Trifunović

“Ova slika srce slama, svakom normalnom čovjeku.

Ali isto tako protesti koji se ovih dana dešavaju će upravo i ovim ljudima pomoći da se adakvatno smjeste ili dođu do svog cilja što TRENUTNO NIJE SLUČAJ ! Nemojte ljudi (pojedini) molim vas od nas normalnih građana praviti fašiste, ksenofobe, rasiste i slično. Mi samo želimo da izrazimo građanski revolt protiv nesposobnih državnih institucija koje su nas svjesno prepustile na milost i nemilost samih sebi.
Građani Grada Bihaća su sigurno HUMANI LJUDI i nikada ne bi žene, a pogotovo djecu ostavili bez pomoći, ali ovu MARVU mušku koja puši, pije, drogira se, provaljuje, napada, pljačka, siluje i slično čiji je identitet nepoznat treba pod hitno izmjestiti iz Grada i Države !
Dajte da budemo složni i ujedinjeni, jer drugi jedva čekaju da kažu eno Krajišnika, mrzitelja, rasista, ksenofoba i sl., a zna se jako dobro da mi to nismo !

Protestima treba nastaviti jer su se stvari pomjerile sa mrtve tačke i kakva/takva reakcija iz Sarajeva je stigla. Niko ne poziva na bilo kakav vid nasilja niti je to cilj. Mirno i dostojanstveno nastaviti jer to je naše građansko pravo !”

Željko Jurišić

Comments

comments

Provjerite također

Prva zapalita cigara

Ove godine zima baš oduljila. Evo doš'o i mjesec april, a na drveću nema još …