Misterija maja

Dr. Enver Imamović

Narod koji je čitav život podredio astronomskom proučavanju. Preciznosti koje ne korigira ni suvremena nauka. Tajna napuštenih gradova.

Maje spadaju među najzagonetnije narode starog svijeta. Naseljavali su prostor današnjeg Jukatana u Meksiku, a u Srednjoj Americi dijelove Gvatemale, Hondurasa i Salvadora. To su jedini pripadnici stare civilizacije koji su rasno opstali sve do današnjeg dana. Oni i danas žive na tom prostoru, većina ih se još uvijek moli svojim starim bogovima i žive načinom kako su živjeli njihovi preci prije hiljade godins
Španjolske kronike su zabilježile da su Maje bile tamno-žute kože, kratke lubanje i smeđih mongoloidnih očiju, da su bili jaki, pametni, ponosni, zdravi, i u svemu umjereni.

Historija jednog naroda na lomači

O Majama mnoge i dragocjene podatke pruža njihova spomenička građa, prije svega umjetnički i građevni spomenici. Od nekadašnje bogate pisane građe koju su zatekli Španjolci, preostalo je malo, svega tri nepotpuna rukopisna kodeksa. Prvi španjolski biskup Jukatana naredio je da se skupe sve njihove svete knjige (rukopisi) i drugo književno blago, i da se spali. Ono što je iza toga preostalo dokrajčio je njegov nasljednik Diego de Landa. On je u gradu Mani svojom rukom potpalio lomaču napravljenu od knjiga koje su španjolski vojnici iznosili cijeli dan iz tamošnjih hramova. Na isti način postupalo se i u drugim gradovima. Tako je uništena pisana povijest jednog naroda, pa ni danas nije sasvim jasno ko su Maje i od kud su došli.
De Landa se malo iza toga pokajao zbog onoga što je učinio. Osamnaest godina kasnije shvatio je da je uništio hiljadugodišnje kulturno blago jedne visoke civilizacije. Zbog grižnje savjesti činio je sve da kako-tako ispravi grešku. Naredio je da se po cijeloj zemlji traga za preostalim knjigama da bi se proučile i sačuvale. Bilo je, međutim, kasno. Vojnici su temeljito obavili zadatak i bilo je sve uništeno. Ono što su Maje uspjele sakriti, nisu iznosili jer su izgubili povjerenje u Španjolce.
Biskup De Landa je saznao da je preživio pokolj jedan od majskih knezova, pozvao ga je, izrazio mu žaljenje za ono što je učinio njegovom narodu, i zamolio da mu ispriča šta on zna o prošlosti svog naroda. De Landa je bilježio njegovo kazivanje i tako je nastalo jedinstveno djelo o prošlosti Maja, s podacima iz astronomije, o pismu, predanjima i dr.
Kasnije su vršena brojna arheološka istraživanja. Otkriveno je nekoliko zaboravljenih gradova i iskopani su raznovrsni i vrijedni spomenici. To je omogućilo da se o ovome narodu stekne potpunija slika. Sumirajući sve što se danas zna o Majama, može se reći da njihova kultura može stati uz bok najvećih starih svjetskih civilizacija. Kao takvu karakterizira je poznavanje pisma, razvijena umjetnost, složena religija i postojanje savršenog kalendara.

Dani zle sreće

Kalendar Maja je zbog svoje preciznosti izazvao poseban interes istraživača. Postojale su dvije vrste. Po jednom, godina je trajala 260 dana i sastojala se od 13 mjeseci po 20 dana. To je bio tzv. Sveti kalendar i služio je kultu. Po drugome, godina je trajala 365 dana, a sastojao se od 18 mjeseci po 20 dana, što je iznosilo 360 dana. Da bi se uskladila mjesečeva sa solarnom (astronomskom) godinom, na kraju ciklusa su joj dodavali 5 dana, koji su osnačavani kao dani zle sreće.
Iako različiti, oba ciklusa su bila u skladu. Zajednički označeni dan im se podudarao svake 52 godine. Oba kalendara su imala isti ishodišni datum. To je bila 3113. godina stare ere. Nije još ustanovljeno što je taj datum značio u prošlosti Maja.
Maje su bili uvjereni da svemir ima izuzetno jako djejstvo na zemlju i život na njoj. Njihovi astronomi (svećenici) su danonoćno posmatrali nebo pa su kroz dugo razdoblje stekli zadivljujuće znanje. Maje su poznavali svemir kao malo koji narod.
Vjerovali su da su dani i život ljudi u najužoj vezi s kozmičkim silama. Iz toga je proizišlo uvjerenje da postoje sretni i nesretni dani. S time u vezi je postojao proročki almanah po kojem se ponašala čitava nacija. Tu je stajalo kada je koji dan povoljan za koju djelatnost, pa i to, kada se može vaditi zub, kada se može početi graditi kuća, put ili bunar, kada se može vaditi med iz košnice, održati svadba, krenuti na put ili započeti rat.

Smak svijeta

Ispred piramide u Uxmalu na Jukatanu. (sa dr. Eldinom Karakovićrm, koji se bavi proučavanjem tradicionalne medicine zaostalih plemena)
Ispred piramide u Uxmalu na Jukatanu. (sa dr. Eldinom Karakovićrm, koji se bavi proučavanjem tradicionalne medicine zaostalih plemena)

Astronomi Maja su imali toliko znanje iz astronomije da su znali predvidjeti puno godina unaprijed kada će se dogoditi pomraćenja sunca i mjeseca. Izradili su tabelu po kojoj su mogli čak izračunati kada se desilo koje pomračenje u proteklih milijun godina.
Najveći domet njihovog poznavanja svemira je tačan proračun revolucije zvijezde Venere. Suvremena mjerenja su pokazala da njihov proračun po sinodnoj godini ima grešku od svega 24 sekunde. Dok astronomska godina po najnovijem proračunu iznosi 356, 242198 dana, njihova je iznosila 365, 242129 dana, dakle neznatna greška. Kalendar Maja je bio tačniji od Julijanskog i Gregorijanskog, koji su u nekim zemljama Evrope bili na snazi sve do Prvog svjetskog rata.
Kuriozitet Maja je da su živjeli u vječnom strahu od smaka svijeta. Kada bi prošlo određeno vrijeme a nesreća se ne bi dogodila, podizali su kamene stele kojima su to označavali. Svake četvrte godine priređivane su velike narodne svetkovine kojima se iskazivala zahvalnost bogovima što nisu razorili zemlju. Zbog stalnog iščekivanja kataklizme držali su se krajnje indolentno prema smrti. Kod njih se smatralo velikom čašću izvršiti samoubojstvo, osobito vješanjem. Imali su jedno posebno žensko božanstvo u čiju su se čast vješali. U umjetnosti se prikazivalo s omčom oko vrata.
Po predanju Maja svijet je već četiri puta propadao ali se svaki put obnavljao. Njihovi sveti tekstovi detaljno opisuju te katastrofe. Po sudu suvremenih geografa i geologa opis je krajnje realno prikazan, upravo onako kako bi se zaista zbilo kada bi došlo do kataklizme koju bi prouzroče ogromne tektonske i kozmičke sile.

Propast zbog velikog znanja

Nosioci svih znanja kod Maja bili su svećenici, a to su ono što su danas akademici. Osnovna dužnost im je bila da promatraju nebo i da narodu objavljuju kada pada sretan ili nesretan dan, koje im opasnosti prijete iz svemira i sl. Strahopoštovanje su pribavljali i znanjem pretkazivanja pomraćenja sunca i mjeseca, što je za običan narod predstavljalo nadnaravnu moć. Oni su se ispred naroda molili bogovima da ne dođe do smaka svijeta. U tu svrhu su prinosili i ljudske žrtve.
Maje su na kraju postali žrtvom svog vlastitog visokog znanja. Svećenici su, naime, astronomsku nauku toliko iskomplicirali da su je skroz udaljili od praktičnih potreba svakodnevnog života. Kada je običnom narodu to postalo nerazumljivo, a pritisnuti velikim davanjima za njihovo izdržavanje, otkazali su im poslušnost i poštovanje, pobunili se i rastjerali i svećenike i velikaše.

Palače od stotinu soba

Drugo veliko djelo u kojem su se Maje istakli bilo je graditeljstvo. U tome se posebno ističu piramide. U naučnim krugovima se sve donedavno smatralo da je bitna razlika između majskih i egipatskih piramida u tome što su egipatske predstavljale grobnice a majske su služile kao svetišta. Godine 1952. u Palenkeu na Jukatanu je u jednoj piramidi također otkrivena grobnica s bogatim prilozima. Kasnije ih je pronađeno i na drugim mjestima, što je potvrdilo da su i majske imale tu funkciju, čime je potvrđena identičnost s egipatskim i po tom pitanju.
Središte svakog grada Maja bio je kultni kompleks koji se sastojao od dvorišta, platforme, piramide i hrama. U gradovima su uglavnom stanovali svećenici i velikaši sa poslugom, dok je ostalo stanovništvo živjelo u okolnim selima. U grad su dolazili samo u vrijeme vjerskih blagdana i tržnih dana. U kultnom središtu Kopana (Gvatemala), sveti prostor je prekrivao površinu od 5 hektara. U gradu Sajilu otkopana je jedna palača koja se sastojala od preko 100 prostorija. Zdanja takvih dimenzija su otkopana i u drugim gradovima. Riječ je o svjetovnim i vjerskim kompleksima.
Pri hramovima su postojali muški i ženski samostani s brojnim redovnicima i redovnicama, koji su predstavljali najuvaženiji društveni sloj. Arhitektura Maja je po svojoj monumentalnosti i oblicima veomi bliska arhitekturi stare Krete, Grčke, Egipta i Hetita u Maloj Aziji.
Obavezan sadržaj svakog kultnog središta Maja bio je tzv. sveti zdenac, ili jezerce. U onima koji su istraženi, kao na primjer u Chichen Itza na Jukatanu, nađen je veliki broj raznih predmeta i ljudskih skeleta, što predstavlja ostatke prinesenih žrtava nekom od njihovih bogova. (Kada sam tokom ekspedicije bio na ovom lokalitetu s prijateljem Eldinom Karaikovićem koji je proučavao tradicionalnu medicine Maja), zamalo nismo zaglavili u ovom podzemnom jezercu. To je samo jedna od avantura koje mo doživjeli tumarajući za ostacima Maja na Jukatanu).

Avetinjski gradovi

Kompleks piramida u Palenqueu
Kompleks piramida u Palenqueu

Za većinu majskih gradova veže se jedna pojava koja nema paralelu ni u jednoj drugoj civilizaciji na svijetu. Oni su imale običaj da najednom napuste grad u kojem su do tada živjeli, i potraže novo mjesto gdje su iz temelja podizali novi grad a stari prepuštali zaboravu i džungli.
Ovaj čudni običaj Maja je već davno izazvao interes istraživača i izrečena su razna mišljenja. Po nekima, riječ je o evakuaciji ispred neke opasnosti. Drugi misle da se to radilo zbog epidemije koja je kosila stanovništvo, a treći da su stanovnici bili primorani na iseljavanje zbog ispoštenosti obradivih površina s kojih su dobijali hranu, pretežno kukuruz. Ni u jednom takvom gradu nisu pronađeni ostaci nasilnog rušenja i pažara. Neki učenjaci tvrde da se ne može govoriti o epidemijama jer se one javljaju tek s dolaskom Evropljana. Teško se može prihvatiti i teorija o ispošenosti zemlje jer su često novi gradovi podizani na maloj udaljenosti od napuštenih. Najprihvatljivije mišljenje je da su razlozi bili kultne prirode, pošto se zna da su Maje robovali kultovima u istoj mjeri kao i kalendaru.

Visoka kultura i primitivna tehnologija

Osnovna hrana Maja bio je kukuruz, mada su gajili i druge korisne biljke, najviše bundevu i grah. Omiljeno jelo bila im je kukuruzna kaša pomiješana s kukcima i insektima. Krompir im je bio nepoznat iako je Inkama u nedalekom Peruu bio glavna hrana. Kukuruz je za njih bio toliko važan da su ga smatrali božanstvom i oslovljavali su ga “Njegova visost”, kako to i danas čine njihovi potomci.
Kako nisu poznavali plug sijali su tako što su štapom pravili rupu u zemlji i u nju ubacivali sjeme. Nisu poznavali ni gnojenje pa su im obradive površine postajale brzo ispoštene. Do novih su dolazili krčenjem i palenjem džungli.
Omiljena zabava Maja bila je igranje loptom, što je ujedno imalo i kultno obilježje. U igri su obično učestvovala po tri igrača, ali je mogao igrati i po jedan par. Lopta se mogla udarati laktovima, butinama i kukovima, ali ne i stopalom. Kada je utakmica imala obredni karakter, pobjeđenom paru su otsijecane glave, koje su postavljali na oltar boga u čiju se čast igrala utrakmica.
Druga omiljena zabava je bio lov na egzotične ptice. Njihovim perjem se ukrašavalo vladarsko prijestolje, a nosili su ga i kao ukras u kosi, ili im je služilo kao platežno sredstvo. Perje određenih ptica kao i boje, bili su rezervirani samo za pripadnike određenog staleža.
Maje su jedan od rijetkih starih naroda koji je imao predstavu o stranama svijeta i koji je imao oznaku za nulu. Imali su specifično pismo od kojeg je do danas dešifrirano tek nekoliko znakova. Kod njih se nauka cijenila kao kod malo kojeg naroda, što je bio razlog da dostigne visok stupanj razvoja. Koliko su do nje držali pokazuje slučaj koji se veže za historičare. Onaj ko bi od njih počinio kakvo krivično djelo, sud bi mu kao najveću moguću kaznu odredio da svjesno iskrivi historijske činjenice u svom djelu.

Neobičan način uljepšavanja

Podzemni zdenac u Chichen Itza
Podzemni zdenac u Chichen Itza

Maje su imali krajnje neobično poimanje fizičke ljepote i dopadljivosti. Kod njihovih djevojaka je bilo veoma elegantno imati šiljate ili probušene zube. U prvom slučaju to se postizalo brušenjem, a u drugom izrezivanjem okrugle ili četvrtaste rupe na gornjim prednjim zubima. Muškarcima su, pak, od dječje dobi obručem stezali lubanju da bi dobila željeni izduženi oblik. I oni su poput Azteka i Inka obrezivali (sunetili) mušku djecu.
Uz standardne presude i kazne koje je prijestupnicima izricao sud, kod Maja je bila razvijena i institucija samokažnjavanja. Onaj ko bi se trebao za nešto pokajati, bilo je dovoljno da kroz jezik provuče bodljikavi konopac, a krv koja je tekla prinosila se na oltar kao dar bogu. Moglo se iskupiti i na druge načine, što je zavisilo od težine počinjenog djela. Osim fizičkog samokažnjavanja primjenjivao se još post, zavjet šutnje na određeno vrijeme, samoizolacija, suzdržavanje od seksualnih i drugih užitaka itd.
Iako su Maje imale visokorazvijenu kulturu, u osnovi su bili veoma nepraktični. Na primjer, nisu nikada otkrili princip vage ili terezije pa su težinu mjerili zapreminom. Nisu upotrebljavali ni kola za prijevoz tereta. To je tim čudnije što su u njihovim naseljima iskopane dječje igračke koje prikazuju psa na kolicima (sa točkovima), ali to nisu znali pretočiti u praktičnu primjenu.
Pa ipak, posmatrajući u cjelini, kultura Maja stoji uz bok najrazvijenih starih svjetskih civilizacija. U odnosu na ostale, po mnogo čemu je specifična, a u određenoj mjeri i misteriozna. To se prije svega odnosi na njen nestanak. Ugasila se nečujno, sama od sebe, 600 godina prije dolaska Španjolaca.

Comments

comments

Provjerite također

Najfascinantnija slika cijelog Domovinskog rata

PETAR STIPETIĆ-general koga Tuđman nije volio, ali mu je trebao! Genaralu Petru Stipetiću 8. kolovoza.predaje …