Majka

ljutocka_dolinoZapamtila je i onaj rat. Zapaljenu kuću, ubijenog oca i sestru, bježanje preko Dulibe sa mladim bratom na leđima, uzlom u ruci i čemerom u srcu.

Četničke rafale iz okolnih šuma, krikove pobijenih i zadah paljevine ne može nikako zaboraviti.

I opet je morala bježati. Ostavi sve u svojim rodnim Ćukovima, ali spasila je porodicu kao ranjena vučica. U Bihaću su, tu je i njihova čežnja za toplinom doma, za voćnjakom, za onim poznatim stazama koje su vodile do komšija. prijatelja. Te staze uporno i odlučno traži njen sin. borac. Hrabrila je i njega i sebe prateći ga do kapije, a pogledom do fronta. Drhtavim, izboranim rukama prevrće mahramu, a prosijeda staračka pletenica pala joj niz povijena pleća, ukrala joj se ispod ladže kao i uzdah: – Bože milostivi, obdari nas milošču, spasi od strahota i nesreća! Ispuni naše molbe, želje, spasi nas od grijeha. U tvojoj su milosti odabrani, odlučni,iskreni u namjerama i težnjama, oni koji kazuju da nema drugog osim Tebe, čvrsto vjeruju u Allaha dž.š. Njegove Meleke, Knjige, Poslanike i Sudnji dan. Sve što se zbiva, biva Tvojom dozvolom i određenjem.

Mir duši u ibadciu majka nalazi, čekajući sinov dolazak. Noću uz kerozinsku lampu, na sijelu, plete sa drugim ženama pažljivo, starački precizno, ali bez. napora. Takav joj je i ovaj dio života.

I kad sin dođe. obavijc staračke ruke oko njegovog vrata, dugo namješta kosu, vojničku kragnu, zasija lice, zasuze oči. Vratio se sa Grabeža. Njen sin, veliki, ali ostala ljubav u majke ona prva, od bešike kad je mlatarao nemoćno ručicama tražeći zagrljaj.

Borčeva majka otjera tada eho četničkih rafala, zaboravi staze bez povratka, bijeg…

Š.F.

Comments

comments

Provjerite također

Čija je Aja Sofija?

Je li opravdana negativna reakcija svjetskih medija zbog odluke turskih vlasti da se Aja Sofija …