Kako i zašto je formirana Handžar divizija?

DOSIJE: Handžar divizija (ne)dovršena priča (2)

¨Glavna komanda njemačkih oružanih snaga razmišljala je o povlačenju svojih trupa sa užeg prostora Balkana bez posljedica po vlastitu sigurnost i slabljenja vlastite pozicije. Rješenje se po njima naziralo u angažiranju neke od jedinica koja bi bila sastavljena od domaćeg ljudskog potencijala. Znajući da su u Prvom svjetskom ratu bili odlični vojnici u oružanim snagama raspale Austrougarske monarhije traženo rješenje našli su u mladim Bosancima.¨

Spomenik našim Bošnjacima Prvog svjetskog rata u Lebringu / Grazu. U spomen hrabrim Bošnjacima, koji su u Prvom svjetskom ratu do posljednjeg dana herojski branili zajedničku otadžbinu Austriju

Kao sto smo i najavili u ovom i narednim brojevima iz ugla imenovanih svjedoka vre­mena Zvonimira Bernwalda, pogotovo pokušat ćemo odgov­oriti na pitanje iz naslova dru­gog dijela našeg dosjea. Prema nj ihovim tvrdnjama nakon poraza i razaranja Kraljevine Jugosla-vije od strane njemačke vojne mašinerije, njemačko državno i vojno vod­stvo je nastojalo da čim prije konsoliduje i na podoban i konstruktivan način isp uni državnu prazninu na način koji bi samo njima odgovarao. Zbog toga je uz suglasnost Benita Musolinija uspostavlje­na NDH (Nezavisna država Hrvatska) pod vodstvom dr. Ante Pavelića, koja se proteza­la uglavnom u granicama bivših banovina-Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Izuzetak je bio dio teritorija Dalmacije koji je kao ustupak dat Muso- liniju iz razloga što su ustaše, borbena jedinica Pavelićevog režima i nacionalističkog pok­reta u Italiji mnogo godina ranije imale svoje kampove za obuku.

Alternativu ustaškom pokretu i poglavniku Paveliću predstavl­jala je Hrvatska seljačka stran­ka pod vodstvom Vlatka Mačeka koji je u startu odbio svaku mogućnost kolaboracije

Svjedok vremena

Za svoje učešće i ulogu u Handžar diviziji krivično nije odgovarao Zvonimir Bernwald. Rođen je 1924. godine u Slavonskom Brodu u folksdojčerskoj obitelji. Nakon Drugog svjetskog rata u strahu od partizana i komunista sklonio se u Njemačku gdje trenutno živi u mjestu Nesselwagen. U radnoj karijeri afirmirao se kao visokoobrazovani grafički radnik. Nakon višegodišnjeg djelovanja kao vodeći stručnjak tvrtke EK. Werke u Trossingenu (Wirtemberg” radio je od 1961. do umiro­vljenja 1989. godine.

iz vjerojatnog razloga što u Hrvatskoj nije želio dijeliti sud­binu maršala Petena u Francuskoj. Vojna situacija njemačkih oružanih snaga se polako pogoršavala u ljeto 1942. godine. Titov partizanski pokret tada je jačao i dobivao je na važnosti zbog Staljinovog političkog pritiska i utjecaja. Staljin je uspio da London priz­na Tita sa istim pravima kako je to priznao jugoslavensku izbjegličku vladu, uslijed čega je znatno ojačala saveznička pomoć partizanima. Zbog ovakvog razvoja situacije Glavna komanda njemačkih oružanih snaga razmišljala je o povlačenju svojih trupa sa užeg prostora Balkana bez posljedi­ca po vlastitu sigurnost i slabljenja vlastite pozicije. Rješenje se po njima naziralo u angažiranju neke od jedinica koja bi bila sastavljena od domaćeg ljudskog potencijala.

 

Mladi Bosanci kao dobrovoljci

Znajući da su u Prvom svjet­skom ratu bili odlični vojnici u oružanim snagama raspale

Handžar – istine i neistine

Da li je i u kojoj mjeri 13. SS “handžar divizija bila zločinačka postrojba najtemeljitije je odgovoreno u knjizi “13. SS divizija Handžar – istine i laži” autora Zije Sulejmanpašića. U ovoj je knjizi u potrazi za odgovorima, istinama i neistinama sve razmatrano očima neprijatelja, pripadni­ka Bošnjaka i njemačkih SS- ovaca. Trostruko. U obzir su uzete izjave nekih građana i bivših pripadnika Divizije, izgovorenih u raznim prilikama, u povjerenju ili pod uvje­tom da im se ime ne objavljuje. Iz tih i takvih izja­va svjedoka, od kojih mnogi više nisu živi nameću se broj­na pitanja od kojih se većina tiče onih koja tangiraju tvrd­njama da se radilo o zloglas­noj diviziji do onih koja sug­eriraju odgovore po kojima se, možda, radilo o uzalud­nom zametku bošnjačke vojske koja je trebala zaštiti narod od masovnih pokolja i koja je, čak ratovala čovječnije od od svojih protivnika.

Veliki Muftija je jako bio omiljen kod vojnika

Austrougarske monarhije u mladim Bosancima je nađeno traženo rješenje. Naime, usli­jed učestalih napada i koljačkih nasrtaja srpskih četnika nad muslimanskim civilnim stanovništvom, najviše od ljeta 1942. godine mladim Bosancima nije preostalo ništa drugo nego zatražiti pomoć od Nijemaca s namjerom da opstanu i prežive. Dakako, određen broj je šansu za spas našao u pristupanju partizan­skoj vojsci. Hrvatska vlada u Zagrebu nije iz različitih razloga bila u stanju a nije bila ni spremna da djelotvorno štiti Bosance od onih koji su ih napadali. Pokolji četnika i ostalih srpskih jedini­ca izvršeni nad muslimanskim stanovništvom (pokolj četnika nad muslimanima u Ljutočkoj dolini na čelu sa popom Đujićem samo je jedan od primjera u Bosanskoj krajini) samo u Foči u augustu 1942. godine rezultirali su ubijanjem oko 2.000 Bošnjaka-muslimana. U Čajniču i Višegradu i drugim podrinjskim mjestima pobijeno je više od 11 posto od ukupnog broja Bošnjaka-muslimana u Bosni i Hercegovini. To u svom dnevniku činjenično potkrepljuje jugoslavenski his­toričar Vladimir Dedijer.

 

Simpatije iz vremena monarhije

Posjeta Velikog muftije Jeruzalemskog Amin Al-Huseina u julu 1943. godine imamima Handžar divizije u Babelsbergu

Simpatije Bosanaca prema Nijemcima postoje iz vremena carske i kraljevske monarhije. Uključivanje Bosne i Hercegovine u Habsburško carstvo 1878. godine u početku je bilo povezano mnogim prob­lemima. Bilo je otpora sa raznih strana. Primjera radi: reforme u školstvu, uvođenje latinice umjesto ćirilice ili ara- bice, te nove organizacije i reforme u financijskom sek­toru. Usprkos svemu problemi su prevladani, a 40-godišnja vladavina Austro-ugarske monarhije ostavila je neizbri­sive tragove napretka. Izgrađeno je 2000 kilometara putne infrastrukture, 1479 KM pruge i pripadajuće infrastruk­ture, evidentan je razvoj indus­trije i rudarstva i primjetno opismenjivanje stanovništva. Bilo je evidentnih pomaka u odnosu na ranije stanje. Još su i danas duboka sjećanja u Austriji na hrabre vojnike pri­padnike regimenti iz Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu.

Dvije posjete

Himmler je dva puta posjetio Handžar diviziju. Krajem novembra 1943. i u januaru 1944. godine prije nego je Divizija pošla u BiH. Njegov govor u januaru 1944. godine protkan je hvalospjevima o Bosancima i vojnicima iz vremena Austrougarske. Spominjao je namjeru da Hitleru predloži uspostavu bosanskih pukova po uzoru na one iz vremena Austro-ugarske.

U povodu prisjećanja na godine rata nakon 1914. u Gracu se u Austriji svake godine održavaju svečanosti uz učešće visokih vojnih i političkih predstavnika iz obje države. Upravo ta historijska činjenica bila je osnova sa koje su mladi Bosanci ulaskom u Handžar SS diviziju trebali nastaviti tu tradiciju.

Uloga Jeruzalemskog Muftije

Komandant divizije sa Velikim muftijom, iza imam Husein ef. Džozo

Zvonimir Bernwald u svojim je tumačenjima nastanka Handžar divizije sklon tvrdn­jama da je uloga jeruzalemskog muftije Amin Al Huseina bila presudna za njemačko vodstvo sa jedne i za opred­jeljivanje mladih Bosanaca za pristupanje u Handžar diviz­iju, s druge strane. Do konačne odluke za ulazak u ovu SS diviziju mladim Bosancima bilo je opredjelji­vanje za političke ciljeve muftije Al Huseina među kojima je borba protiv Britanaca, komunizma, Židova i boljševizma. Što se ticalo borbe protiv Britanaca razlozi bi se mogli naći u činjenici što su baš oni podržavali jugoslavensku vladu u izbjeglištvu pod vodstvo Kralja Petra II i posredno četnike na čelu sa Dražom Mihajlovićem. Sa stanovišta islamske teologije muftija Amin Al Husein partizane je smatrao boljševicima-ateistima, a averziju prema Židovima našao je u kuranskoj poruci da su oni najveći neprijatelji Islama. Muslimani u Bosni i Hercegovini stoljećima su živjeli sa Židovima u toleranciji i dobrim komšijskim odnosima, zbog čega politički cilj borbe protiv židova nije nailazio na plodno tlo. Dobri odnosi vladali su i sa katolici­ma, a pravoslavcima sve do pojave četništva i njihovih zlodjela prvo u istočnoj Bosni a onda i drugdje u BiH zbog čega je Veliki muftija veoma lako među Bosancima mogao naći suborce za internaciona­lnu obranu muslimana.

Himler zadivljen Bosancima

Poznavajući detalje oko nastanka Handžar SS divizije Zvonimir Bernwald navodi u kojoj se mjeri vođa SS- a Heinrich Himmler osobno zauzeo za Bosance. Naime, on tvrdi: Uspostavljanje divizije Handžar proizilazi lično iz inici­jative Himmlera. Kao građanin Minhena di­vio se hrabrim Bosan­cima, koji su u Prvom svjetskom ratu služili u carskoj i kraljevskoj vojsci, pronoseći slavu hrabrih boraca. U telegramu upućenom Grupnom vođi Phelpsu od 20. februara 1943. godine Himmler je poručio: “Ostajem pri mojoj namjeri da uspostavim bosansku diviziju iz redova musli­manskog naroda, koji danas najvećim dijelom ne stoje na našoj strani, nego, ili stoje po strani ili se čak bore protiv nas. Kao Bosanci će zasigurno biti vjerni vojnici na našoj strani.” U telegramu od 03. marta 1943. godine njemačkom opunomoćenom generalu u Hrvatskoj, generalu Glaiseu stoji: “Namjera­vam da uspostavim jednu diviziju sastavlje­nu od bosanskih musli­mana.” U zapovijedi od 30. aprila 1943. godine pod tačkom šest stoji: “Zaposjedanje podofi­cirskih mjesta od strane dobrovoljaca sa područja Nezavisne države Hrvatske samo od mus­limana.” U zapovijedi od 19. maja 1943. go­dine vođa SS-a Hei­nrich Himmler komandantu divizije Handžar brigadnom generalu SS Sauberzweigu pod tačkom jedan stoji: Nepostoji nikakva namjera da se nađe sinteza između islama i nacional-socijalizma, ili da se muslimanima nametne nacionalsoci­jalizam. Karakteristična je Himmlerova zapovi­jed od 06. augusta 1943. godine koja glasi: “Pripadnicima islamske vjeroispovijesti oruža-nih trupa SS i policije, zbog njihovih vjerskih propisa služba snabdijevanja neće izdavati ili naturati hranu sa svinjskim mesom i alkohol, a da se ne umanji kalorična vrijednost obroka.”

 

Safet HRNJICA

Izvor: 037Plus

 

Comments

comments

Provjerite također

Najfascinantnija slika cijelog Domovinskog rata

PETAR STIPETIĆ-general koga Tuđman nije volio, ali mu je trebao! Genaralu Petru Stipetiću 8. kolovoza.predaje …