Azteci – prastanovnici Meksika

Dr. Enver Imamović

Tokom obreda samo u jednom danu ubijano po 20.000 ljudi. Brežuljak od ljudskih lubanja. Šta su vidjeli prvi španjolski osvajači, i šta je aztečki kralj Montezuma ispričao Cortezu. osvajaču Meksika.

Iako je Meksiko bio domovina brojnih starih naroda, Azteci su od svih najpoznatiji jer su iza sebe ostavili najviše spomenika. Vijek njihovog kulturnog i političkog uspona podudara se s dolaskom Španjolaca čiji su kroničari ostavili obilje podataka o životu i običajima tog naroda.
Koliko se zna, najstariji visokokulturni narod Meksika bili su Otomi. Ostaci njihove kulture susreću se ispod slojeva mlađih meksičkih kultura, pa i ispod aztečkog kultnog središta Teotihuanaka. O Otomina kao i drugim predaztečkim narodima ponešto saznajemo i iz aztečkih predanja.
Tradicija spominje i moćno pleme Tolteka koji su jedno vrijeme držali vlast na cijeloj Meksičkoj visoravni. Nauka nije još načisto ko su i odakle su došli Tolteci u Meksiko. Zna se da su bili ratnički narod i da su se jezički sasvim razlikovali od Azteka. Opadanje njihove moći bilo je uzrokovano pojavom nahuanskih plemena, među kojima su se kasnije posebno istakli Azteci. Oni su između 1000. i 1200. godine postali gospodari cijele Meksičke visoravni.

Narod koji je čekao povratak bogova

Nije još utvrđeno kojoj su grupi naroda pripadali Azteci i odakle su došli. Izvjesna jezička sličnost s kalifornijskim plemenima navode na zaključak da su možda u Meksiko došli iz tih oblasti. O njihovom porijeklu, međutim, ponešto saznajemo iz predanja samih Azteka. Tu se kaže da su došli iz jedne zemlje koja se nalazila na istoku, usred mora. Posljednji aztečki kralj Montezuma ispričao je Cortezu (osvajaču Meksika), da se njihova pradomovina zvala Aztlan i da je nestala u morskim dubinama.
I za njihove bogove se kaže da vode porijeklo sa istoka. U predanju o glavnom aztečkom bogu Quetzalcouatlu stoji da je bio bijele puti, da je imao dugu bradu, da ih je upoznao sa zakonima, da im je donio kukuruz, pamuk itd. Kada je završio svoju misiju vratio se na istok, uz obečanje da će se jednog dana vratiti. To predanje se prenosilo s koljena na koljeno, i Azteci su bili stalno u iščekivanju, duboko uvjereni da će se njihov dobroničinitelj jednog dana vratiti.
Kada je španjolski osvajač Cortez stigao sa svojim konkvistadorima, izgledom je potpuno odgovarao opisu boga kojeg su Azteci iščekivali, i to je bio razlog što su Španjolce srdačno dočekali. Bili su uvjereni da se obistinilo njihovo predanje, ali nisu slutili da će dolazak Španjolaca za njih značiti konačnu propast.
Kronike su zabilježile da su aztečki proroci nekoliko godina prije dolaska Španjolaca stalno upozoravali na opasnost i nesreće koje će sa istoka donijeti nepoznati ljudi čudnog izgleda. Kada se toltečkom kralju (aztečkom vazalu) Nezahualpilhiu rodio sin (Ixtilxochitl), astrolozi su saopćili da je rođen u krajnje nepovoljnim astrološkim kombinacijama i savjetovali su kralja da ubije dijete. U protivnom, tvrdili su, ako bude živio, suđeno mu je da se združi s neprijateljem svog naroda i da će učestvovati u rušenju vlastite države. Na to je kralj odgovorio: “Blizu je vrijeme kad će se sinovi Quetzelcouatla vratiti sa istoka da preuzmu zemlju, i ako je Bog izabrao mog sina da surađuje s njima u njihovoj misiji, tada neka se izvrši njegova volja”.
I zaista, kada je dijete poraslo, kao teltečki kralj pridružio se Cortezu u rušenju Aztečkog carstva. Zbilo se upravo onako kako su pretkazali proroci.

Velegrad “divljaka”

Ispred piramide Sunca u Teotihuanaku svetom gtradu Azteka (Meksiko)
Ispred piramide Sunca u Teotihuanaku svetom gtradu Azteka (Meksiko)

Azteci su po dolasku na Meksičku visoravan za kratko vrijeme asimilirali mnoga plemena i stvorili su jaku državu koja se sterala od pacifičke do atlantske obale. Glavni grad bio im je Tenochtitlan, podignut na lagunama usred jezera, na mjestu gdje se danas nalazi glavni grad Meksika – Mexico Ciudad.
Španjolci su bili duboko iznenađeni kada su ugledali planski građen grad ravnih ulica, brojne trgove i visoke zgrade. Tekuću vodu je dobijao s okolnih planina akvaduktima dugim desetinama kilometara.
U vrijeme dolaska Španjolaca Tenochtitlan je bio pravi velegrad. Brojao je 300.000 stanovnika i 65.000 kuća. Bio je veći od ondašnjeg Pariza i Rima, a i drugih onovremenih evropskih prijestolnica. Španjolce se veoma dojmio grad ovolikih razmjera i ambijent koji je po mnogočemu bio iznad evropskog. Zatekli su narod visoke kulture, a očekivali su divljake i ljudoždere, s kojima su identificirali sve izvanevropske narode onog doba.

Mačevima protiv topova

Dolazak Španjolaca je uništio aztečku kulturu u njenom punom razvoju. Ipak, pored svih svojih dostignuća to je u osnovi bila prethistorijska kultura, odnosno kultura kamenog doba, kakva je Evropa bila u III mileniju stare ere. Kuriozitet je u tome što Azteci nisu poznavali druge metale osim bakra i plemenitih metala. Oružje i oruđe im je bilo od kamena. Nisu čak znali spojiti bakar s kalajem da bi dobili kvalitetnu broncu, daleko tvrđi metal od bakra, koja je u to doba već bila poznata Inkama u Južnoj Americi. Mačevi su im bili od drveta sa sjecivom od kremena. S takvim oružjem suprotstavili su se Španjolcima koji su nastupili s puškama i topovima.
Slaba opremljenost je, međutim, u velikoj mjeri bila kompenzirana borbenošću aztečkih boraca. Oni su već od malih nogu odgajani u ratnim školama da bi postali vješti i hrabri borci. Po završetku obuke stupali su u vojne formacije koje su bile strogo hijerarhijske. Bio je red Orlova, red Tigrova, Jaguara itd. Bili su raspoređeni po raznim dijelovima države da bdiju nad pokorenim i od njih utjeruju poreske dažbine.
U tim školama izučavane su i civilna znanja. U nižim rangovima (telpuchcolli), polaznici su se upoznavali s osnovama pisma, jezika i matematike, potom je slijedilo izučavanje prava, historije, umjetnosti i religije. Najveća znanja i stručnosti su se stjecala u visokim, odnosno specijalnim učilištima (calecaci). Iz njih su regrutirani visoki službenici i stručnjaci svih profila koji su bili stožer države. Polaznici svih nivoa živjeli su internatskim životom zajedno sa svojim učiteljima (profesorima), koji su spadali u najpriznatije državne službenike.

Krvave misije

Aztečka vojska je bila aktivna i u vrijeme mira. Kao nigdje drugdje na svijetu, pored redovitih dužnosti imala je jednu stravičnu misiju koje su se grozila čak i divlja plemena naseljena u džunglama na jugu njihove države. Naime, za kultne potrebe svog vrhovnog boga Huitzilopoztla hvatali su zarobljenike da bi ih žrtvovali na glavnom oltaru tog boga. Ritual je nalagao da se kamenim nožem živom čovjeku izvadi srce i da se postavi na oltar ispred kipa. Ovakve krvave žrtve prinošene su i drugim bogovima, osobito bogu rata. Španjolski kroničari su zabilježili da je u glavnom gradu Tenochtitlanu prilikom velikih svetkovina u hramu boga Sunca, Teocalli, samo u jednom danu znalo biti žrtvovano po 20.000 ljudi. Zabilježeno je i to da se uz ovaj hram nalazio jedan brežuljak nastao od lubanja ovih žrtava. Španjolci su samo u nekoliko donjih redova uspjeli izbrojati 136.000 lubanja.
Čak su se i Cortezovi osvajači, koji su ogrezli u krvi i zločinima, zgrozili nad onim što su vidjeli u ovom i drugim aztečkim hramovima. Kada su prvi put prisustvovali obredu vađenja srca, nisu izdržali do kraja. U svojim opisima zabilježili su da je u Teocalli bilo toliko užegle ljudske krvi da je čitav kvart nesnosno zaudarao i da se nije moglo disati.
Azteci su vjerovali da ljudske žrtve jačaju bogove od kojih im ovisi opstanak. Često su se i najveći velikodostojnici dobrovoljno javljali da budu žrtvovani jer je za njih to predstavljalo veliku čast. Roditelji su se naprosto utrkivali da daju svoju djecu da se prinesu na oltar, da im se izvadi srce i položi pred kip nekog od krvoločnih bogova.

Religija strave

Vjera Azteka je bila sva u znaku mračnjaštva i strave. Boga Sunca su prikazivali zastrašujućim kipom jezivog lica. Oko tijela mu se obavijala zmija načinjena od zlata, optočena biserima i draguljima. U čast boga Zemlje (Xipe Totetec), svećenici su sa živih ljudi gulili kožu koju su odmah onakvu krvavu navlačili na sebe da bi obavili mračani obred.
Za katoličke Španjolce ovi obredi su izgledali sotonski pa su nastojali čim prije stati ukraj njihovim bogovima i strašnim obredima. Još tokom osvajanja Tenochtitlana, glavnog aztečkog grada, zapalili su stravični hram Teoccali. Potom su ga sravnili sa zemljom i na njegovim temeljima podigli crkvu, odnosno katedralu.
Iako je od tih događaja prošlo više od 400 godina, a Mexico sa svojim starosjediocima potpuno kristijaniziran već u doba konkvistadora, tradicija Azteka i danas živi. Njihovi potomci danonoćno hodočaste mjesto gdje se nekoć dizao hram njihovog boga rata, a gdje je danas katedrala meksičkog glavnog grada. Na trgu ispred nje, svako veće se okupljaju aztečki potomci iz raznih krajeva Meksika i tu plešu svoje ritualne plesove. Jedni su obućeni u tradicionalnu odjeću sa perjanicom na glavi, a drugi su u svom svakodnevnom odijelu. Pleše se uz zaglušujuće zvuke bubnjeva i praporaca, uz kađenje mirisa i ratničke povike, baš onako kako su to izvodili njihovi preci prije stotine godina. Ovo okupljanje je dobilo posebno značenje od kad su arheolozi prije izvjesnog vremena otkopali veličanstvene ostatke glavnog aztečkog hrama koji se nekoć ovdje nalazio, a kojeg su Španjolci srušili.
Smak svijeta

Rekonstrukcija Teotihunaca
Rekonstrukcija Teotihunaca

Azteci se svojim kulturnim dostignućima svrstavaju u red najrazvijenih starih svjetskih civilizacija. Kao takvu karakteriziraju je poznavanje i upotreba pisma, kalendara i specifična monumentalna arhitektura. Pisanih spomenika je malo preostalo jer su španjolski osvajači temeljito i krajnje fanatično sve uništili. Sačuvano je svega nekoliko kodeksa pisanih na listovima agave i na jelenjim kožama.
Osobit interes učenjaka pobudio je znameniti azrečki kalendar, uklesan na monumentalnoj kamenoj okrugloj ploči, koja se danas čuva u Antroploškom muzeju u Mexicu Ciudadu. Bio je dvojnog ciklusa. Jedan je brojao 365 a drugi 260 dana. Oba su činila jedan veći ciklus koji je obuhvaćao vrijeme od 52 godine. Svaki završetak tog velikog ciklusa za Azteke je predstavljao kritično vrijeme. Naime, Azteci su živjeli u uvjerenju da će završetkom jednog od tih ciklusa doći do smaka svijeta. Kada bi se približio taj kritični trenutak, čitava nacija je pet dana bila obuzeta pripremama za njegov doček. U tu svrhu su se sprovodile razne mjere koje su nalagale određene rituale. Gašene su vatre, razbijane zemljane posude, trudnice su zatvarali u hambare da se ne bi “povampirile” i “pretvorile u divlje zvijeri”. Djecu su držali budnu da se, pak, ne pretvore u štakore itd.
Kritičnog dana povorka svećenika je izlazila na brdo iznad grada da promatraju zvijezdu Johualtekuhtle i vide da li će proći zenit i tako obznaniti da je svijet još jednom spašen. Kada bi se u to uvjerili, objavještavan je narod, nakon čega je slijedila općenarodna svećanost.
Radosna vijest se po najbržim glasonošama javljala u sve dijelove države. Posvuda su se palile vatre na oltarima koje se nisu gasile slijedeće 52 godine, koliko je trajao ciklus iščekivanja novog smaka svijeta. Zahvalnost bogovima koji su i ovaj put spasili svijet iskazivala se ljudskim žrtvama, čijom krvlju su premazivali njihove kipove.

Piramida bogova

Vađenje srca žrtve (Aztečki kodeks)
Vađenje srca žrtve (Aztečki kodeks)

Najveće dostignuće staromeksičkih naroda su veličanstvene piramide koje značajem i sadržajem nimalo ne zaostaju iza egipatskih. Kada je evropski naučni svijet saznao za njih nastala je prava pomutnja. Prvi put se spoznalo da egipatske mpiramide ne predstavljaju jedinstvenu svjetsku arhitektonsku pojavu. Zbog slabe istraženosti i nedovoljnog poznavanja američkih kultura, u prvo vrijeme su se iznosile krajnje fantastične teorije. Međutim, ni danas sva pitanja s time u vezi nisu potpuno razjašnjena pa se još čekaju zadovoljavajući odgovori.
Prije svega sporna je njihova datacija. Na mnogim se primjećuje višefazna gradnja različitih stilova i tehnike. Već u vrijeme dolaska Španjolaca mnoge piramide su bile već davno napuštene o kojima nisu ništa znali reći ni starosjedioci. Domorodačka predanja su im pripisivala božansko porijeklo. Za piramidu u Teotihuakanu predanje kaže da su je podigli bogovi “u vrijeme kada su stvarali svijet”. I za druge piramide postoje slična objašnjenja. Međutim, novija arheološka istraživanja bacila su više svjetla na ovaj problem.
Ustvari, ustanovljeno je da većina meksičkih piramida potječe iz predaztečkog doba. Neke, kao na primjer piramida u Tenayuci, građena je kroz dugo vremensko razdoblje i završena je tek u doba Azteka. Za piramidu u Cuilcuilcu se drži da je najstasrija meksička piramida. Otkrivena je tek nedavno jer su je svojevremeno zatrpali vulkani Ajusco i Xitli. Geolozi su dali procjenu da je do erupcije došlo prije 8000 godina, što bi značilo da je piramida još starija. Arheolozi međutim ne prihvaćaju ovako visoku dataciju.
Godine 1940. u Tuli su iskopane piramide Sunca i Mjeseca. Prva je visoka 65 metara, sa stranama dugim 250 metara. Piramida Cholula je, pak, najveća meksička piramida. Zaprema veću površinu od Keopsove piramide u Egiptu. Njena specifičnost su brojni, kilometrima dugi hodnici.
Danas se sasvim pouzdano zna da ove piramide nisu djelo jednog naroda nego više njih, prvenstveno Olmeka i Tolteka, te da su nastajale etapno kroz razdoblje dužim od 2500 godina.
Slično egipatskim, i meksičke piramide su građene po astronomskim odrednicama. Među njima je posebno zanimljiva sedmostepena piramida El Tahin na čijoj fasadi je ugrađeno 365 niša, od kojih je svaka posvećena jednom danu u godini. U tome se, bez sumnje, ogleda astronimsko značenje. Isti je slučaj sa piramidom u Chichen Itzi na Jukatanu, koja na svečeteriri strane ima po 365 stepenica.
Ne može se govoriti o meksičkim piramidama i kultnim mjestima a da se ne spomene čuveno polje piramida u Teotihuanacu. Lokalitet se nalazi pedesetak kilometara od današnjeg glavnog grada Meksika. Ostaci ovog kultnog središta Tolteka prekrivaju površinu od preko sedamnaest četvornih kilometara. Do danas je iskopan tek mali dio. I ono što je otkriveno predstavlja veličanstven primjer monumentalnog graditeljstva koje svojim sadržajem i dimenzijama pripada samom vrhu svjetske kulturne baštine. U tome su posebno impresivne dvije stepenaste piramide. Jedna je posvećena Suncu, druga Mjesecu.
Po monumentalnosti ni malo ne zaostaju aztečki hramovi. Ima ih raznih oblika i veličine. Kralj Nemahualcoytl je sagradio jedan u tradicionalnom piramidalnom obliku. Značaj mu je u tome što je bio posvećen ne nekom božanstvu nego filozofskom pojmu, a to je “Uzrok svih uzroka”. Krov hrama je bio crne boje, izvana pokriven pozlaćenim zlatnim pločama u obliku zvijezda. Unutrašnja strana bila je optočena zlatnim pločama i draguljima. Od svih aztečkih hramova jedino se u ovom nisu prinosile ljudske žrtve nego cvijeće i mirisne smole. Vjernici su pozivani na molitvu udarcima o gong u tačno određeno vrijeme.
Aztečko kultno središte Teotihuanaco je oko 600. godine brojao 125.000 stanovnika. Razoren je 750. godine, kad se pretvorio u ruševine. Godinama se otkopova i neprestano na svjetlo dana izlaze novi spomenici i sadržaji koji govore o sjaju i značaju ovog staromeksičkog svetog grada.
Prošlost Azteka je još uvijek nedovoljno istražena pa su zbog toga dosta prisutne brojne nepoznanice. Meksička visoravan je za Meksiko ono što su Luksor i Karnak, ili, pak, legendarna Dolina kraljeva za Egipat. Tu su se hiljadama godina razvijale visoke kulture čiji puni sjaj i domet svakodnevno razotkrivaju arheolozi pa se mogu očekivati nalazi koji će uveliko izmijeniti našu predstavu o starom Meksiku i američkim kontinentima predkolumbskog doba.

Comments

comments

Provjerite također

Najfascinantnija slika cijelog Domovinskog rata

PETAR STIPETIĆ-general koga Tuđman nije volio, ali mu je trebao! Genaralu Petru Stipetiću 8. kolovoza.predaje …